Sunday, July 31, 2011

Maskenbal na dečjem trgu

Maskenbal na decjem trgu 14/07/2011 16:32 | Bal pod maskama: Arapski šeici, veštice, davolice, nindže, mumije...
Autor: M. D. Milikic - R. V. Bibic

Kada sam prvi put ušao u vodu iznenadio sam se da je voda hladna, jer sam mislio da je topla kao kada se kupam u kadi i odmah sam probao da vidim da li je slana. Ucim i da plivam i dobro mi ide, naucio sam da plutam i da gnjurim, prica desetogodišnji Strahinja D. iz Novog Sada.

Na moru je prvi put, kao i vecina njegovih vršnjaka koji su i ove godine imali priliku da letuju u odmaralištu Crvenog Krsta „Krista Ðordevic“ u Baošicima. Strahinja se, prica, najviše raduje druženju sa drugarima i vecernjem programu.

- Ucestvovao sam u maskenbalu i maskirao sam se u mumiju. Ideju su mi dali drugari koji su sa mnom u sobi, a kostim smo napravili uz pomoc toalet papira. Bio sam ceo umotan u njega i malo su me zabolele ruke, jer sam ih sve vreme kao i mumije koje sam gledao u filmovima držao ispred sebe, ali isplatilo se, jer sam osvojio drugo mesto i ponosim se time, kaže Strahinja.

Na oporavku su i deca iz srpskih enklava na Kosovu i Metohiji, daci pešaci, mališani romske nacionalnosti iz socijalno ugroženih porodica, kao i deca koja su pobedila na takmicenju „Krv život znaci“.

Ana T., trinaestogodišnjakinja iz sela Brezovica u opštini Štrpce, kaže da u kupanju uživa kao i u boravku u decjim radionicama i na žurkama.

- Ovde mi je lepo, ipak, nedostaju mi roditelji i brat. Opuštena sam, mada je i kuci drugacije nego ranije, kaže Ana.

Stariji su, medutim i dalje skepticni. Srdan Stevanovic, profesor muzickog u mestu Sevce, kaže da je iz škola u ovoj mesnoj zajednici letovalo 48 mališana.

- Na Kosovu je prividno mirno i nema problema, kao nekada, ali sloboda kretanja nam je u potpunosti ogranicena, jer smo sa svih strana okruženi albanskim selima. Ovih godina, od kada je Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost nema provociranja, ali je pre toga bilo mnogo problema, pa cak i kidnapovanja, prica Stevanovic.

Letovanju su se, cini se najviše obradovali daci pešaci iz opštine Ljubovija. Nikolina T. dvanaestogodišnjakinja iz sela Drlaca svaki dan na putu do škole pešaci više od pet kilometara.

- Casovi mi pocinju u pola osam, a ustajem u pet i 10. U školu krecem u pola šest. Najgore je zimi, jer je ujutru u to vreme mrak i hladno je. Nekoliko puta smo videli lisicu, a jednom i vuka. Tada smo se mnogo uplašili i poceli da bežimo, pa su roditelji posle toga morali danima da idu sa nama, prica Nikolina.

Sa prvim mrakom decji trg pretvorio se u bal pod maskama. Platoom su poceli da defiluju arapski šeici, veštice, davolice, nindže i mumije. Troclani žiri imao je pred sobom težak zadatak da izabere najlepšu, napravljenu sa najviše truda, a u tome im je odmagala i glasno navijanje iz stotinu grla mališana u publici.

- Igore, Igore - prolomilo se tribinama - ali su devojcice povicima „napred Jagoda“, jasno stavile do znanja da je njihov favorit bosonoga veštica koja se „dovezla“ na metli. Na kraju, pravda je bila zadovoljena, pa je prvo mesto podeljeno, s tim da je najveci deo simpatija pobrao sedmogodišnji Stevica, jedno od romske dece koja su u Baošice došla kao nagradena za uspeh u školi. Njegova maska beduina imala je posebnu draž, jer je beo caršaf u koji je bio umotan došao do izražaja, zbog njegovog tamnog tena.

Ništa manje veselo i zanimljivo nije ni na dnevnoj likovnoj radionici. Kreativnost koju su mališani iskazali na maskenbalu preselila se i u ucionicu. Na stolu vrvi od flomastera, tempera, iseckanih papirica, makaza... Vešte ruke malih umetnika od kamena donetog sa obližnje plaže za tili cas su napravile bubamaru, raka i žabicu.

- Došla sam na likovnu radionicu jer je najinteresantnija. I kod kuce sebi crtam lepe stvari. Ponekad napravim i kutijicu za nakit, stalak za olovke, a ovde je to još lepše raditi kada su pored mene drugari koje sam ovde upoznala, kaže cetrnaestogodišnja Verica J. iz Ljubovije.

Pored mladih umetnika je i novinarska radionica. Tamo su deca, takode iz Ljubovije, dobila zadatak da napišu izveštaj sa puta od kuce do mora, dok druga grupa, poput pravih novinara, izveštava sa izbora za mis u odmaralištu.

Osim ucitelja i radnika Crvenog krsta o deci tokom leta brigu vode i volonteri ove ustanove. Momci i devojke uzrasta od 15 do 27 godina trude se da svaki minut bude isplaniran kroz zabavu i ucenje. Srecko Stevovic, volonter iz Kragujevca, kaže da je sa decom pravo zadovoljstvo raditi, da su se mališani brzo otvorili i da sve svoje dileme dele sa njima. U okviru letnje škole Srecko vodi radionicu promocije humanih vrednosti.

- Ucimo ih šta je to tolerancija, kako bi mogli i da je poštuju. Iako neka deca imaju predrasude koje ponesu od kuce, na kraju letnje škole na to ne obracaju pažnju i svakog drugara bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost posmatraju kao sebi najbližeg, prica Stevovic.

Kako kaže, do sada mu se nije desilo da ne zna odgovor na decija pitanja, ali cesto bude zbunjen ozbiljnošcu njihovih pitanja.

- Interesuje ih kako da reše sukob izmedu dva starija brata ili kako mi mladi treba da pomognemo da se dva starija coveka koja su u svadi pomire. U tim situacijama najcešce misle na clanove svoje uže i šire porodice koji su iz njima nepoznatih razloga u zavadi, istice Stevovic.

Gradani pokazali humanost

Gradani Srbije i ove godine su pokazali humanost u akciji prikupljanja finansijskih sredstava za oporavak dece korisnika narodnih kuhinja, daka pešaka i socijalno ugrožene dece sa Kosova i Metohije. Vesna Milenovic, generalni sekretar Crvenog krsta Srbije istakla je da je u akciji prikupljanja novca ucestvovalo 10.416 Beogradana, koji su putem uplatnica Infostana uplacivali novac i na taj nacin prikupljeno je 3,46 miliona dinara. Prema njenim recima uplate su se kretale od 20 do 100.000 dinara. „Nekoliko preduzeca u Srbiji je takode pokazalo humanost i na taj nacin je donirano još 1,23 miliona dinara, dok je u periodu od oktobra 2010. do jula 2011. na osnovu sredstava od gradana prikupljeno 2,14 miliona dinara“, istakla je Milenoviceva.

Je l’ su sva deca sa jednom ženom?

Lazar Dimic iz Novosadske romske mreže u Baošice je došao kao vaspitac sa decom iz socijalno ugroženih porodica, koja su uspešno završila školsku godinu. „Deca se lepo uklapaju, jer vec u autobusu sklope prijateljstva. Secam se da sam im jednom kada smo krenuli rekao da narednih deset dana zaborave na roditelje i da sam im ja i mama i tata i onda su me u šali zvali tata. Na plaži me je jedan covek posle toga pitao da li su sva deca moja, a kada sam u šali rekao da jesu, pitao me je „pa dobro, jesu sva sa jednom ženom ili iz više brakova“, prica kroz osmeh Dimic.


View the original article here

No comments:

Post a Comment