Sunday, July 31, 2011

Roditelji ipak u redu za knjige

Autor: V. Andric

Beograd - Iako je u javnosti više puta najavljivano da ce Ministarstvo prosvete obezbediti besplatne udžbenike za sve ucenike od prvog do treceg razreda osnovne škole, a da ce Skupština grada kupiti knjige beogradskim dacima od cetvrtog do osmog razreda, ni škole, ali ni roditelji još nemaju precizne informacije šta ce zaista biti besplatno, a koje udžbenike ce morati da kupe.

Prema nezvanicnim saznanjima našeg lista, ucenici prvog, drugog i treceg razreda osnovne škole dobice besplatne udžbenike i radne sveske za obavezne predmete - srpski jezik, matematiku i svet oko nas za prvi i drugi razred, odnosno prirodu i društvo za treci. Udžbenike za likovno i muzicko za prvi i drugi razred Ministarstvo nece kupovati, vec je namera da se koriste primerci iz prethodnih godina. Nejasno je, medutim, kako ce to izgledati, jer prethodne dve godine ucenici nisu vracali knjige na kraju školske godine. Ministarstvo ce kupiti likovno i muzicko za treci razred osnovne škole. S druge strane, knjige za strane jezike, obavezne izborne i fakultativne predmete država nece kupovati, nego ce te udžbenike morati da plate roditelji.

Kada je rec o beogradskim ucenicima, Skupština grada je najavila da ce obezbediti udžbenike za obavezne predmete, osim knjiga za strane jezike, izborne predmete i radnih listova.

- Mi smo imali informaciju da ce ucenici od prvog do osmog razreda dobiti besplatne udžbenike za sve predmete, osim za strane jezike, a da ce radne sveske morati da se kupuju. Vecina roditelja je vec kupila radne sveske, ali u ovom trenutku nemamo informaciju da ce se nešto menjati. Naši nastavnici i ucitelji su izabrali izdavace. U starijim razredima su se uglavnom opredeljivali za knjige Zavoda za udžbenike, a u mladim ima naslova više izdavackih kuca - Nove škole, Kleta, Kreativnog centra - kaže za Danas Slobodan Malušic, direktor OŠ „Ðura Danicic“ u Beogradu.

Kako je ranije receno, daci od prvog do treceg razreda ce morati da cuvaju udžbenike i da ih vrate školi na kraju školske godine, a radne sveske ce moci da zadrže. Beogradski daci takode su obavezni da cuvaju knjige i vrate ih školi.

- Komisija za besplatne udžbenike, koju je formiralo Ministarstvo prosvete, definisala je listu udžbenickih kompleta za obavezne predmete za prvi, drugi i treci razred za školsku 2011-2012. godinu, na osnovu dostavljenog spiska izabranih udžbenika tenderske komisije - kaže za Danas Aleksandar Jovanovic, predsednik Komisije za besplatne udžbenike, dodajuci da predmet rada te komisije nisu bili udžbenici za strane jezike, izborne i fakultativne predmete, kao i udžbenici za muzicko i likovno za prvi i drugi razred osnovne škole.

Liste udžbenickih kompleta su potom poslate nastavnicima na izjašnjavanje, a pre nekoliko dana izdavacke kuce su dobile spiskove sa porucenim kolicinama udžbenika. Izdavaci kažu da narucene knjige treba da isporuce do pocetka nove školske godine.

Siromaštvo rešavati na drugi nacin

- Smatram da je akcija obezbedivanja besplatnih udžbenika jako korisna. Alternativa da se samo siromašnim ucenicima obezbede besplatni udžbenici je neostvariva jer je teško utvrditi po kojim kriterijumima se odreduje da je neko siromašan. Sem toga, ti ucenici bi u razredu bili obeleženi. Siromaštvo treba rešavati na drugi nacin, a udžbenike treba da dobiju svi ucenici - porucuje Aleksandar Jovanovic, predsednik Komisije za besplatne udžbenike za prvi, drugi i treci razred osnovne škole.


View the original article here

Predlažu UO RTS razrešenje Tijanića

Autor: B. Cvejic

Beograd - Žalba koju je podneo direktor javnog servisa Aleksandar Tijanic na prvostepenu odluku direktorke Agencije za borbu protiv korupcije o izricanju javne mere predloga za razrešenje, jer nije u roku podneo izveštaj o imovini, je odbijena, receno je Danasu u Odboru ove agencije. Kako dodaju, iako je Tijanic izveštaj podneo naknadno, odnosno nakon donošenja prvostepene odluke, mera predloga za razrešenje ostaje na snazi.

Prema njihovim navodima, Upravni odbor Radio-televizije Srbije treba da odluci da li ce razrešiti Tijanica sa mesta direktora ili ce kao olakšavajucu okolnost uzeti u obzir to što je naknadno, ipak, podneo izveštaj o imovini. Prema nezvanicnim informacijama, UO RTS trebalo bi da razmatra ovaj slucaj u septembru.

Odbor je, naime, na desetoj sednici odlucivao po žalbama na cetiri prvostepene odluke direktorke Agencije i po jednom predlogu za ponavljanje. U svim slucajevima donete su odluke o odbijanju žalbe, odnosno predloga za ponavljanje postupka funkcionera, a, sem Tijanica, rec je o funkcionerima Dragani Petrovic, Jovanu Ševicu, Dragomiru Cimeši i Draganu Stijepovicu.

TIJANIC: Nisam državni funkcioner

- Zakoni Srbije svakako važe za mene, ali važe i za Zoranu Markovic koja stoji na celu Agencije. U anonimnoj izjavi nekoga iz Agencije falsifikovana je suština spora izmedu mene i njih. Naime, ja godinama dokazujem da nisam državni funkcioner, da sam izabran na konkursu, da nijedan direktor evropskih javnih servisa ne sme da bude funkcioner jer to vraca javni servis u status državnog radija i televizije. Prošli Upravni odbor, posle konsultacija sa nadležnim Ministarstvom stao je na stanovište da tumacenja po kojima je celo rukovodstvo RTS sastavljeno od državnih funkcionera nije zakonito i suprotstavljeno je evropskom stavu o nezavisnoj poziciji javnih servisa .Pri tome, ja neprestano nudim svoju imovinsku kartu kao gradanin, u karti nema ništa skriveno, tajanstveno ili bogato, ali je nudim ne kao funkcioner vec kao gradanin. Da je postupak još u toku dokazuje i današnji dopis Agencije da dopunim svoju imovinsku kartu koju sam vec predao.

Pored imovinske karte, uputio sam zahtev Agenciji za reviziju postupka, žalbu na odluku Agencije, zahtev za ispitivanje ustavnosti tumacenja po kojem jesam državni funkcioner i nijedan od tih postupaka nije završen.

Ocigledno, nekome iz Agencije žurno treba senzacija o „smeni“ Tijanica, o Tijanicu koji „krije“ svoju imovinsku kartu, i o Tijanicu koji, kao državni funkcioner, vodi javni servis navodno nezavisan od države.

Ako sam ja državni funkcioner onda je to i dvadeset direktora i glavnih urednika koji su izabrani po istom postupku kao i ja. Zašto zakon vredi samo za mene? Zašto vec danima neko iz Agencije nudi redakcijama „nezvanicna“ tumacenja da ce generalni direktor RTS biti podvrgnut „klecanju na kukuruzu“ i šibanju kroz „toplog zeca“? Ko, na kraju, falsifikuje suštinu spora i osnovno pitanje – da li je zakonito da direktor Javnog servisa, i svi drugi direktori i glavni urednici, RTS, budu državni funkcioneri pretvaraju u pitanje – zašto Tijanic krije svoju imovinsku kartu, koju ja besomucno nudim Agenciji ako me oslovi sa „gradanine“ a ne sa „funkcioneru“.

Suštinska razlika izmedu mene i gospode Markovic je što ja tvrdim da je zakon loš ako me prokazuje kao državnog funkcionera a ne novinara, te da je takav zakon antievropski. Agencija kaže da nisam novinar, da sam funkcioner i da je zakon sasvim ok. Da li je?

Aleksandar Tijanic


View the original article here

Proširenje druma u crkvenom posedu

Proširenje druma u crkvenom posedu 14/07/2011 19:52 | Zocište, Beograd | O problemima obavešten specijalni posrednik EU za zaštitu verskog i kulturnog nasleda na Kosovu: Zocište
Autor: J. T.

Zocište, Beograd - Bez znanja i saglasnosti Srpske pravoslavne crkve (SPC) izvodaci radova na proširenju lokalnog puta za selo Zocište potkopali su pravoslavno groblje i ušli tri metra u zašticenu zonu manastirskog poseda - potvrdio je juce za naš list iguman Zocišta protosindel Stefan (Milenkovic).

Iguman Stefan kaže da su radovi poceli pre mesec dana i da još traju. On napominje da je dalje korake prepustio nadležnom episkopu raško-prizrenskom Teodosiju. U sedištu Eparhije raško-prizrenske našem listu juce je receno da je Eparhija o problemu u Zocištu zvanicno obavestila Dimitrija Moskopulosa, specijalnog posrednika EU za zaštitu verskog i kulturnog nasleda na Kosovu. SPC od predstavnika EU ocekuje da u kontaktu s lokalnim vlastima reši problem.

U Moskopulosovoj kancelariji Danasu je objašnjeno da je specijalni posrednik EU za zaštitu verskog i kulturnog nasleda zabrinut zbog „slucaja“ Zocište i da veoma pažljivo radi na njegovom rešavanju, pogotovo što se tu ne radi samo o zaštiti manastira, nego i o primeni zakona jer je rec o specijalnoj, zakonom zašticenoj, zoni.

- Opština Orahovac izvodi sporne radove bez ikakve saglasnosti manastira i Eparhije i to ne samo u okviru specijalne zašticene zone, koju štite medunarodne garancije i njihovi kosovski zakoni, nego i na samom manastirskom imanju. Radovi se nastavljaju i pored protesta manastira i Kancelarije EU na Kosovu - izjavio je vladika Teodosije za Radio KiM iz Caglavice.

Isti izvor prenosi i izjavu Ifka Fatmira, direktora Katastra u kosovskoj opštini Orahovac, koji tvrdi da se radovi u blizini manastira trenutno ne izvode jer se ceka odgovor ERP. Prema saznanjima Danasa, lokalne kosovske vlasti u Orahovcu obratile su se ERP tek kada je problem stigao do nadležnih medunarodnim institucija. Diplomatski krugovi u Prištini nezvanicno tvrde da orahovacke vlasti nerado i teško saraduju na zaštiti srpske kulturne baštine.

Slobodan Petrovic, ministar za lokalnu samoupravu Vlade Kosova, kaže da namera rukovodstva opštine Orahovac nije bila ugrožavanje manastira i groblja, prenosi Radio KiM. On je najavio da ce se ministarstvo na cijem je celu angažovati na rešavanju problema u Zocištu.

Srednjovekovni manastir Zocište (14. vek) posvecen svetim vracima Kozmi i Damjanu, nalazi se u istoimenom selu, nedaleko od Orahovca. Pre oružanih sukoba na KiM, Zocište je, posle Ostroga, bio najposeceniji manastir u SPC. Posle uvodenja protektorata UN na KiM, najpre je zapaljen, a potom i uništen u eksploziji. Uprkos otporu meštana - u nekad mešovitom srpsko-albanskom selu sada žive, ne racunajuci monahe, samo Albanci - obnova manastira pocela je 2004, a tri godine kasnije osveštana je crkva svetih Kozme i Damjana. U manastiru trenutno žive cetvorica monaha. 


View the original article here

Prazne trogodišnje škole

Autor: Vesna Andric

Beograd - Trogodišnji obrazovni profili u srednjim strucnim školama u Srbiji posle prvog upisnog kruga ostali su prazni, a zaposleni u ovim školama se nadaju da ce se posle drugog upisnog roka u subotu situacija bar malo popraviti.

Ucenicima su jedino bila atraktivna trogodišnja zanimanja u ugostiteljsko-turistickim i medicinskim školama, dok su za gradevinske, mašinske, tehnicke, drvne, ali i škole ostalih „prirodnih struka“ daci bili slabo zainteresovani. Ovakva situacija mogla bi da dovede i do viška profesorskog kadra, upozoravaju u srednjim školama.

- Desilo se ono cega smo se plašili i na šta je upozoravala Zajednica gradevinskih i geodetskih škola. U skoro svim školama ove struke u Srbiji ni deset odsto mesta u trogodišnjim profilima nije popunjeno, a u prvom upisnom krugu bolje je prošla jedino Gradevinska škola Beograd. Nisam protiv male mature, ali ovakav nacin upisa i izjednacavanje svih ucenika nije dobar. Tu ce nešto morati da se menja - istice za Danas Momir Andeslic, direktor Zajednice gradevinskih i geodetskih škola.

Kako dodaje, daci koji su želeli da upišu cetvorogodišnje profile ranije su polagali kvalifikacioni ispit, dok su ucenici koji su hteli u trogodišnje škole odmah birali zanimanje. Ove godine, medutim, svi ucenici su bili obavezni da izadu na završni ispit, ali pošto nije bilo donjeg praga, cetvorogodišnju školu je mogao da upiše i dak koji na maloj maturi ne osvoji nijedan poen. Andeslic kaže da ce se tek u novembru videti rezultati ucenika u srednjim školama i koliko uspešno mogu da prate nastavu.

Iako u Gradevinskoj školi Beograd isticu da su relativno zadovoljni brojem ucenika posle prvog upisnog roka, dosta praznih klupa ostalo je cak i u oglednim profilima. Obrazovni profili staklorezac, polagac obloga i krovopokrivac zasad su bez ijednog ucenika.

U odeljenjima koje školuju armirace i montere suve gradnje rasporedeno je samo po dva ucenika. Jedini novi ogledni profil koji je uveden ove godine - tehnicar za održavanje objekata, želelo je da upiše samo 11 ucenika, a mesta ima za 24.

U Gradevinsko-tehnickoj školi u Nišu nijedan ucenik nije rasporeden na obrazovne profile tapetar-dekorater i proizvodac finalnih proizvoda od drveta. Samo jedan dak je u odeljenju koje školuje montere suve gradnje, a po tri ucenika su htela da upišu zanimanja keramicar, gradevinski tehnicar za hidrogradnju i gradevinski tehnicar za laboratorijska ispitivanja.

- Od 252 ucenika u Tehnickoj školi „Zmaj“ koliko možemo da upišemo, u prvom krugu je rasporedeno samo 103 daka, a cak ni svi oni nisu došli da se upišu. Nikad lošije nismo prošli. Mi smo škola na kraju Beograda i na kraju Zemuna i zbog takvog položaja mnogi za nas i ne znaju, iako imamo odlicne uslove za rad. Imamo više od 100 kompjutera, ugovore sa Galenikom, Beogradskim elektranama i drugim preduzecima, u kojima ucenici imaju praksu. Naši ucenici imaju prohodnost na gotovo sve fakultete. Mnogi i ne znaju da je obrazovni profil tehnicar mehatronike koji školujemo zanimanje buducnosti - kaže Dragan Pavlovic, pomocnik direktor Tehnicke škole „Zmaj“ u Beogradu.

U ovoj školi za mehatronicara se, medutim, opredelilo samo šest daka, samo jedan ucenik je naveo u listu želja zanimanje mašinbravar, a tri precizni mehanicar. I atraktivni cetvorogodišnji profili nisu bolje prošli - zanimanje mašinski tehnicar za kompjutersko konstruisanje moglo je da upiše 60 ucenika, a rasporedeno je samo 20, dok je tehnicar za kompjutersko upravljanje u listi želja navelo 54 daka, a mesta ima za 90. 

Nece u proizvodna zanimanja

Dragan Pavlovic, pomocnik direktora Tehnicke škole „Zmaj“, podseca da je pre deset godina za upis u srednje strucne škole ucenik trebalo da osvoji najmanje osam poena na kvalifikacionom ispitu, a 12 za gimnazije, što je bilo dobro „rešeto“, a sve škole su imale ucenike. Danas, kako kaže, daci nece u proizvodna zanimanja, vec se radije opredeljuju za medicinske, ekonomske škole i gimnazije.


View the original article here

Neraspoređen 5.621 učenik

13/07/2011 19:29 | Beograd

Autor: V. A.

Beograd - Posle prvog upisnog kruga, u srednjim školama u Srbiji ostalo je slobodno 13.292 mesta, za koja ce vec danas moci da konkuriše 5.621 nerasporedeni ucenik, receno je Danasu u Ministarstvu prosvete i nauke.

Od 77.954 ucenika osmog razreda, koji su bili u bazi podataka, na završni ispit je izašlo 76.658 ucenika, a njih 72.698 je popunilo liste želja. U prvom krugu u srednje škole je rasporedeno 69.775 ucenika, a 2.558 daka je upisano u specijalizovane srednje škole, kažu u Ministarstvu.

Ucenici koji su rasporedeni u prvom krugu mogu još danas do 15 sati da se upišu u odgovarajuce srednje škole, dok ce nerasporedeni daci danas od 9 do 15 sati podnositi prijave sa željama za upis u srednje škole u kojima je ostalo slobodnih mesta.

Bojan Ristic, nacelnik Odeljenja za srednje strucno, opšte i umetnicko obrazovanje u Ministarstvu prosvete, savetuje nerasporedenim ucenicima da prilikom popunjavanja liste želja pogledaju koliki je minimalan broj poena bio potreban za upis odredenih obrazovnih profila, u školama u kojima je ostalo slobodnih mesta. Ako ucenik ima veci broj bodova od donjeg praga, onda može tu školu da navede u listu želja.

Konacni raspored daka po srednjim školama u drugom upisnom krugu bice objavljen u osnovnim školama koje su ucenici završili u subotu, a tada ce se obaviti i upis primljenih kandidata. Ukoliko neki ucenik i posle drugog kruga ostane neupisan, on ce od 1. septembra moci direktno da konkuriše u srednjim školama, u kojima nisu popunjene upisne kvote, navodi Ristic za Danas.

Iz Ministarstva prosvete podsecaju ucenike da prilikom upisa u prvi razred srednje škole nisu obavezni da placaju takozvani dacki dinar. Oni pozivaju dake i njihove roditelje da prijave prosvetnoj inspekciji ukoliko neka srednja škola uslovljava upis ucenika placanjem bilo kakve nadoknade. 

Prazne klupe u tehnickim školama

Posle prvog upisnog kruga u Beogradu je najviše slobodnih mesta ostalo u tehnickim, gradevinskim i mašinskim školama. Mesta ima i u Grafickoj, Hemijskoj, Poljoprivrednoj i Školi za brodarstvo, brodogradnju i hidrogradnju.


View the original article here

Maskenbal na dečjem trgu

Maskenbal na decjem trgu 14/07/2011 16:32 | Bal pod maskama: Arapski šeici, veštice, davolice, nindže, mumije...
Autor: M. D. Milikic - R. V. Bibic

Kada sam prvi put ušao u vodu iznenadio sam se da je voda hladna, jer sam mislio da je topla kao kada se kupam u kadi i odmah sam probao da vidim da li je slana. Ucim i da plivam i dobro mi ide, naucio sam da plutam i da gnjurim, prica desetogodišnji Strahinja D. iz Novog Sada.

Na moru je prvi put, kao i vecina njegovih vršnjaka koji su i ove godine imali priliku da letuju u odmaralištu Crvenog Krsta „Krista Ðordevic“ u Baošicima. Strahinja se, prica, najviše raduje druženju sa drugarima i vecernjem programu.

- Ucestvovao sam u maskenbalu i maskirao sam se u mumiju. Ideju su mi dali drugari koji su sa mnom u sobi, a kostim smo napravili uz pomoc toalet papira. Bio sam ceo umotan u njega i malo su me zabolele ruke, jer sam ih sve vreme kao i mumije koje sam gledao u filmovima držao ispred sebe, ali isplatilo se, jer sam osvojio drugo mesto i ponosim se time, kaže Strahinja.

Na oporavku su i deca iz srpskih enklava na Kosovu i Metohiji, daci pešaci, mališani romske nacionalnosti iz socijalno ugroženih porodica, kao i deca koja su pobedila na takmicenju „Krv život znaci“.

Ana T., trinaestogodišnjakinja iz sela Brezovica u opštini Štrpce, kaže da u kupanju uživa kao i u boravku u decjim radionicama i na žurkama.

- Ovde mi je lepo, ipak, nedostaju mi roditelji i brat. Opuštena sam, mada je i kuci drugacije nego ranije, kaže Ana.

Stariji su, medutim i dalje skepticni. Srdan Stevanovic, profesor muzickog u mestu Sevce, kaže da je iz škola u ovoj mesnoj zajednici letovalo 48 mališana.

- Na Kosovu je prividno mirno i nema problema, kao nekada, ali sloboda kretanja nam je u potpunosti ogranicena, jer smo sa svih strana okruženi albanskim selima. Ovih godina, od kada je Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost nema provociranja, ali je pre toga bilo mnogo problema, pa cak i kidnapovanja, prica Stevanovic.

Letovanju su se, cini se najviše obradovali daci pešaci iz opštine Ljubovija. Nikolina T. dvanaestogodišnjakinja iz sela Drlaca svaki dan na putu do škole pešaci više od pet kilometara.

- Casovi mi pocinju u pola osam, a ustajem u pet i 10. U školu krecem u pola šest. Najgore je zimi, jer je ujutru u to vreme mrak i hladno je. Nekoliko puta smo videli lisicu, a jednom i vuka. Tada smo se mnogo uplašili i poceli da bežimo, pa su roditelji posle toga morali danima da idu sa nama, prica Nikolina.

Sa prvim mrakom decji trg pretvorio se u bal pod maskama. Platoom su poceli da defiluju arapski šeici, veštice, davolice, nindže i mumije. Troclani žiri imao je pred sobom težak zadatak da izabere najlepšu, napravljenu sa najviše truda, a u tome im je odmagala i glasno navijanje iz stotinu grla mališana u publici.

- Igore, Igore - prolomilo se tribinama - ali su devojcice povicima „napred Jagoda“, jasno stavile do znanja da je njihov favorit bosonoga veštica koja se „dovezla“ na metli. Na kraju, pravda je bila zadovoljena, pa je prvo mesto podeljeno, s tim da je najveci deo simpatija pobrao sedmogodišnji Stevica, jedno od romske dece koja su u Baošice došla kao nagradena za uspeh u školi. Njegova maska beduina imala je posebnu draž, jer je beo caršaf u koji je bio umotan došao do izražaja, zbog njegovog tamnog tena.

Ništa manje veselo i zanimljivo nije ni na dnevnoj likovnoj radionici. Kreativnost koju su mališani iskazali na maskenbalu preselila se i u ucionicu. Na stolu vrvi od flomastera, tempera, iseckanih papirica, makaza... Vešte ruke malih umetnika od kamena donetog sa obližnje plaže za tili cas su napravile bubamaru, raka i žabicu.

- Došla sam na likovnu radionicu jer je najinteresantnija. I kod kuce sebi crtam lepe stvari. Ponekad napravim i kutijicu za nakit, stalak za olovke, a ovde je to još lepše raditi kada su pored mene drugari koje sam ovde upoznala, kaže cetrnaestogodišnja Verica J. iz Ljubovije.

Pored mladih umetnika je i novinarska radionica. Tamo su deca, takode iz Ljubovije, dobila zadatak da napišu izveštaj sa puta od kuce do mora, dok druga grupa, poput pravih novinara, izveštava sa izbora za mis u odmaralištu.

Osim ucitelja i radnika Crvenog krsta o deci tokom leta brigu vode i volonteri ove ustanove. Momci i devojke uzrasta od 15 do 27 godina trude se da svaki minut bude isplaniran kroz zabavu i ucenje. Srecko Stevovic, volonter iz Kragujevca, kaže da je sa decom pravo zadovoljstvo raditi, da su se mališani brzo otvorili i da sve svoje dileme dele sa njima. U okviru letnje škole Srecko vodi radionicu promocije humanih vrednosti.

- Ucimo ih šta je to tolerancija, kako bi mogli i da je poštuju. Iako neka deca imaju predrasude koje ponesu od kuce, na kraju letnje škole na to ne obracaju pažnju i svakog drugara bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost posmatraju kao sebi najbližeg, prica Stevovic.

Kako kaže, do sada mu se nije desilo da ne zna odgovor na decija pitanja, ali cesto bude zbunjen ozbiljnošcu njihovih pitanja.

- Interesuje ih kako da reše sukob izmedu dva starija brata ili kako mi mladi treba da pomognemo da se dva starija coveka koja su u svadi pomire. U tim situacijama najcešce misle na clanove svoje uže i šire porodice koji su iz njima nepoznatih razloga u zavadi, istice Stevovic.

Gradani pokazali humanost

Gradani Srbije i ove godine su pokazali humanost u akciji prikupljanja finansijskih sredstava za oporavak dece korisnika narodnih kuhinja, daka pešaka i socijalno ugrožene dece sa Kosova i Metohije. Vesna Milenovic, generalni sekretar Crvenog krsta Srbije istakla je da je u akciji prikupljanja novca ucestvovalo 10.416 Beogradana, koji su putem uplatnica Infostana uplacivali novac i na taj nacin prikupljeno je 3,46 miliona dinara. Prema njenim recima uplate su se kretale od 20 do 100.000 dinara. „Nekoliko preduzeca u Srbiji je takode pokazalo humanost i na taj nacin je donirano još 1,23 miliona dinara, dok je u periodu od oktobra 2010. do jula 2011. na osnovu sredstava od gradana prikupljeno 2,14 miliona dinara“, istakla je Milenoviceva.

Je l’ su sva deca sa jednom ženom?

Lazar Dimic iz Novosadske romske mreže u Baošice je došao kao vaspitac sa decom iz socijalno ugroženih porodica, koja su uspešno završila školsku godinu. „Deca se lepo uklapaju, jer vec u autobusu sklope prijateljstva. Secam se da sam im jednom kada smo krenuli rekao da narednih deset dana zaborave na roditelje i da sam im ja i mama i tata i onda su me u šali zvali tata. Na plaži me je jedan covek posle toga pitao da li su sva deca moja, a kada sam u šali rekao da jesu, pitao me je „pa dobro, jesu sva sa jednom ženom ili iz više brakova“, prica kroz osmeh Dimic.


View the original article here

Saturday, July 30, 2011

Đoković, Kleopatra i Hugo Prat na prijemnom

Autor: V. Andric

Beograd - I srpski teniser Novak Ðokovic našao se ove godine na prijemnom ispitu na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Ne kao kandidat, vec u okviru testa opšte informisanosti, koji je sastavni deo prijemnog ispita na ovoj visokoškolskoj ustanovi. U „trci“ za indeks Filozofskog fakulteta, kandidatima je, pored ostalog, postavljeno i jedno pitanje o tome koliko je Novak Ðokovic imao pobeda u nizu ove godine.

Test opšte informisanosti imao je 30 pitanja, a od pet ponudenih odgovora na svako od pitanja, trebalo je zaokružiti samo jedan odgovor.

Ðokovic, Kleopatra i Hugo Prat na prijemnom

Koliko je imao pobeda u nizu: Novak Ðokovic

Od buducih brucoša Filozofskog fakulteta ocekivalo se da znaju kojom državom je vladala Kleopatra, koji ruski reditelj je režirao filmove „Andrej Rubljov“, „Ogledalo“ i „Ivanovo detinjstvo“, zatim koji autor poreklom iz SFRJ je, osim Andrica, dobio Nobelovu nagradu i ko je bio Hugo Prat.

Medu pitanjima na ovogodišnjem testu opšte informisanosti bilo je i gde se upotrebljava mistrija, zašto su leta toplija od zime, kada je donet važeci Ustav Srbije, kada se dogodilo poslednje potpuno pomracenje Meseca. Od kandidata se ocekivalo i da znaju ko je bila Hera u grckoj mitologiji, ko je bio poslednji vladar Kraljevine Srbije, kakve je boje crna kutija u avionu, ali i ko je ubacio trojku u poslednjem trenutku kada je Košarkaški klub Partizan 1992. osvojio Kup evropskih šampiona. Poene na testu su doneli i tacni odgovori na pitanja u cemu je razlika izmedu opšte i specijalne teorije relativiteta, pod kojim imenom su poznati olujni oblaci, kao i ko je prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

- Test opšte informisanosti je izabran kao jedan od kriterijuma pri odabiru kandidata, jer se pretpostavlja da su za vecinu studijskih grupa na Filozofskom fakultetu važna široka interesovanja i poznavanje relativno velikog broja oblasti, objašnjava za Danas Oliver Toškovic, docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu i autor ovogodišnjeg testa opšte informisanosti.

- Kada se pomene test opšte informisanosti, ljudi obicno pomisle da su to neka znanja opšte poznata svima, pa ga cesto nazivaju testom opšte kulture. Medutim, cilj testa opšte informisanosti je da se pitanjima „pokriju“ razlicite oblasti ljudske delatnosti, na takav nacin da osoba širih interesovanja, koja je uz to sposobnija da razlicite informacije zapamti i poveže, na testu osvoji više poena od osobe koja tu sposobnost poseduje u manjoj meri. Zbog toga postojanje knjiga iz kojih bi se spremao uništava samu ideju takvog testa, jer u tom slucaju merimo znanje, a ne opštu informisanost - istice Toškovic.

On napominje da je spremanje za test opšte informisanosti teško ili gotovo nemoguce.

- Test je zamišljen i konstruisan tako da se za njega kandidati spremaju prakticno citavog života. Cilj merenja ovog testa jeste širina interesovanja i sposobnost prikupljanja informacija, što je tendencija koja se neguje i razvija tokom života. Teško je spremiti se na taj nacin za nekoliko meseci. To bi bilo kao da ocekujemo da cemo za nekoliko meseci treniranja razviti kod sebe talenat za košarku - istice Toškovic.

Buducim studentima Filozofskog fakulteta, Toškovic porucuje da nekoliko godina pre prijemnog ispita pocnu da listaju enciklopedije, gledaju kvizove, prate aktuelna dešavanja i posecuju javne tribine i predavanja.

Glavna obeležja testa

Da bi test bio dobar, dodaje naš sagovornik Oliver Toškovic, on bi trebalo da poseduje nekoliko važnih karakteristika. Kao prvo, test mora da napravi razliku izmedu kandidata, pa ne sme biti ni previše lak, ali ni previše težak. Pri ponovnom zadavanju kandidati bi trebalo da imaju slican broj poena, odnosno rešavanje testa ne bi trebalo da zavisi previše od trenutnog stanja kandidata. Toškovic ukazuje i da bi test opšte informisanosti trebalo da daje neku novu informaciju o kandidatu, odnosno nešto što nije potpuno sadržano u ostala dva kriterijuma koja se vrednuju na prijemnom - školskom uspehu i znanju iz odredene oblasti.


View the original article here

Od reklama puca glava

Autor: B. Cvejic

Beograd - Ako vam se dok gledate serije, filmove ili neki drugi program na nekoj od nacionalnih televizija ucinilo da se zvuk sam pojacao tokom reklama ili dok menjate kanale, u pravu ste. Na svim nacionalnim televizijama u Srbiji odstupa se u programu od dozvoljenih maksimalnih jacina tona, pri cemu se reklame izdvajaju kao „najglasnije“, pokazuju podaci merenja koje je obavila Republicka agencija za elektronske komunikacije (Ratel) na zahtev Republicke radiodifuzne agencije (RRA).

Od reklama puca glava

Kako se navodi u izveštaju, „evidentna je neujednacenost devijacija kako od strane emitera tako i po vrsti programa“, iako je dozvoljena maksimalna devijacija nosioca zvuka u signalu analogne televizije 50 kiloherca.

Najmanja odstupanja, prema podacima merenja, pravila je Radio-televizija Srbija u svojim programima, dok su najvecu jacinu tona imale komercijalne televizije Pink, Prva i Hepi, koje su probijale „zvucni zid“ cak i preko 150 kiloherca. Što se tice prosecnih devijacija one su, sem u slucaju Hepija, u dozvoljenim granicama, dok su maksimalne izmerene devijacije uglavnom iznad propisanih.

U Ratelu objašnjavaju za Danas da na ovaj nacin nacionalne televizije krše tehnicke uslove Plana raspodele frekvencija, kao i da su svim televizijskim kucama poslati zahtevi za izjašnjavanje po tom pitanju. Kako dodaju, predstavnici nacionalnih televizija rekli su da ce korigovati jacine tona u svojim programima, a nakon odredenog vremena ponovo ce se izvršiti merenja. U Ratelu kažu da, ukoliko se i kasnije nastavi trend ovih odstupanja, ovo telo ima ovlašcenja da ih kazni.

Kada je rec o vecoj jacini tona reklama, portparolka televizije Pink Tatjana Vojtehovski istice za naš list da jacina zvuka zavisi od toga šta se emituje pre reklamnog bloka. Prema njenim recima, taj disbalans u zvuku narocito se uocava tokom rijaliti šou emisija.

- Gledaoci, na primer, pojacavaju ton dok gledaju rijaliti šou kako bi culi šta ucesnici emisije šapucu i onda kada pocnu reklame taj disbalans tona je vidljiviiji. To se dešava i tokom igranog programa, kvizova i slicno, kada reklame nastupe nakon scena tišine. Medutim, svi ti problemi bi trebalo da se reše digitalizacijom - navodi Vojtehovski.

S druge strane, sociološkinja Milena Dragicevic Šešic smatra da na televizijama u Srbiji ne postoje standardi tehnickog kvaliteta, kao i da bi trebalo da se više vodi racuna o „opštem total dizajnu, koji podrazumeva i vizuelni i zvucni kvalitet“. Ipak, ona kaže da se vecom jacinom tona reklama postiže upravo ono što je i njena svrha, a to je da se zapamti poruka.

- Na taj nacin gledaoci bolje zapamte poruku reklame, svidela se ona njima ili ne, od sadržaja programa koji su do tad gledali. Svaka televizija bi zato trebalo da ima svoje standarde i urednika koji ce voditi racuna o tome - napominje Dragicevic Šešiceva.


View the original article here

Konkurs za najbolji medijski prilog o EU

Autor: Beta

Beograd - Konkurs za najbolji medijski prilog o procesu evropskih integracija u Srbiji raspisan je juce i trajace do 1. decembra ove godine. Na konkursu mogu ucestvovati novinari ciji su radovi objavljeni od 1. januara do 1. decembra 2011, a nagrada za pobednike je put u Brisel. Teme radova trebalo bi da budu evropske integracije ili proces stabilizacije i pridruživanja Srbije EU i njihov uticaj na svakodnevni život gradana Srbije.

Ocenjivace se prilozi u 10 kategorija - najbolji televizijski, radijski i novinski izveštaj, najbolji prilog na lokalnom mediju, zatim u oblasti malih i srednjih preduzeca, najbolji prilog objavljen na internetu, kao i studentski rad objavljen u štampanom ili elektronskom mediju. Nagrade ce biti dodeljene i u kategorijama najbolji prilog o projektu realizovanom u Srbiji koji je finansirala EU, najbolji interaktivni medijski sadržaj i najbolja stranica na društvenim mrežama.

Šef delegacije EU u Srbiji Vensan Dežer je ocenio da su novi mediji, internet i socijalne mreže, postali važan izvor informacija gradana Srbije o EU. Dežer je na konferenciji za novinare naglasio da je cilj konkursa, koji su raspisali Delegacija EU u Srbiji, Kancelarija za evropske integracije i Erste banka da se što veci broj ljudi informiše o EU.

Direktorka Kancelarije za evropske integracije Milica Delevic je kazala da više gradana Srbije podržava sprovodenje reformi nego samo clanstvo u EU, dodajuci da je bitno da razumeju koje su obaveze na tom putu.


View the original article here

U Srbiji bez vidljivog upozorenja

Autor: M. D. Milikic

Beograd - Iako su pojedine svetske industrije alkoholnih pica pokrenule dobrovoljni program obeležavanja svojih proizvoda upozorenjima na štetnost alkohola po zdravlje, ovakva odluka u Srbiji još nece biti na dnevnom redu.

Prema recima sagovornika Danasa, u cilju smanjenja zloupotreba alkohola u narednom periodu ce biti usvojena Nacionalna strategija za borbu protiv alkoholizma, koja obuhvata niz sistemskih mera, a jedna od njih je i izrada vodica i smernica za rano otkrivanje i lecenje zavisnosti od alkohola.

Petar Nastasic, predsednik Republicke komisije za prevenciju zloupotrebe alkohola i alkoholizma, kaže za naš list da Srbija do sada nije imala nikakvu strategiju za borbu protiv zloupotreba alkohola i alkoholizma.

- Završili smo Nacrt nacionalne strategije za borbu protiv alkoholizma koja se naslanja na Akcioni plan Evropske unije od 2012. do 2020. godine. Strategija, pre svega, podrazumeva unapredenje zdravstvene službe koja treba da se redefiniše i istovremeno da se oformi veci broj vanbolnickih institucija, ukazuje Nastasic.

Prema njegovim recima, teško je izracunati tacan broj alkoholicara u Srbiji, ali se procenjuje da izmedu 250.000 i 300.000 gradana Srbije svakodnevno konzumira alkohol.

- Po broju obolelih i umrlih alkoholizam se u svetu nalazi na trecem mestu, iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja, a tri do pet odsto ukupne svetske populacije je zavisno od alkohola, naglašava Nastasic.

Prema poslednjim istraživanjima, više od 40 odsto mladih od 16 godina u Srbiji se jednom ili više puta napilo, a cak 90 odsto njih je probalo alkohol, dok se svaki peti opija cesto tokom godina. Takode, oko 70 odsto ukupnog stanovništva starije od 18 godina konzumira alkohol u skladu sa društvenim normama, a tek povremeno se opija, dok problematicni alkoholicari cine cak cetvrtinu populacije.

Srbija je u Evropi na cetvrtom mestu po potrošnji alkoholnih pica, a po broju stabala šljive prva je zemlja u svetu, a od šljive do šljivovice, koja je i naš brend, put je sve kraci i sve više onih koji posežu za njom. Konzumiranje alkohola ima i mnogobrojne posledice po zdravlje i gotovo da nema organa u ljudskom telu koji nije ugrožen ovom lošom navikom. Najcešca oštecenja su oštecenja nervnog sistema, jetre, želuca i srca. Na primer, u SAD svake godine umre 100.000 ljudi od komplikacija alkoholnih bolesti. Takode, vec nakon cetrdesete godine života 70 odsto alkoholicara dolazi na lecenje sa komplikacijama alkoholnih bolesti. Žestoka pica oštecuju pre svega nerve i izazivaju alkoholne psihoze, pivo deluje na srce, a vino na jetru. Maligna oboljenja su cešca kod alkoholicara u odnosu na opštu populaciju i to narocito karcinomi probavnog trakta, usne duplje, jetre, a kod žena dojke, a više od 50 odsto svih ciroza jetre vezano je za alkoholizam.

Statistika na bocama

Jedan od clanova Anonimnih alkoholicara Srbije kaže za Danas da bi upozorenja na štetnost alkohola trebala da budu štampana i u našoj zemlji.

- Da li bi to imalo efekta teško je reci, ali je predlog dobar. Mislim da bi bilo najbolje da se na bocama alkoholnih pica stavlja statistika, kao što su recimo podaci o tome koliko je dece i pešaka stradalo zbog pijanih vozaca i slicno, istice naš sagovornik.


View the original article here

Svaka treća Romkinja majka pre punoletstva

Autor: M. D. M.

Beograd - Preliminarni rezultati istraživanja višestrukih pokazatelja stanja i položaja dece i žena u Srbiji ukazuju na vidljiv napredak u vecini oblasti, ukljucujuci zdravlje žena i dece, rani razvoj deteta i obrazovanje. Poboljšanje je primetno i na nacionalnom nivou i medu romskom populacijom koja živi u neformalnim naseljima, ali i dalje postoje dispariteti koji zahtevaju stalno ulaganje u najugroženiju decu.

Istraživanje koje su sproveli Republicki zavod za statistiku i Unicef uradeno je 2010. godine, a u njemu je ucestvovalo 6.800 domacinstava na nacionalnom uzorku i 1.800 domacinstava u romskim naseljima.

Dragana Ðokovic Papic, šef Odseka za socijalne indikatore, pravosudnu i rodnu statistiku Republickog zavoda za statistiku, istakla je da je obuhvat dece uzrasta od tri do pet godina predškolskim obrazovanjem povecan u odnosu na raniji period.

- Ipak, i dalje samo 44 odsto dece u Srbiji pohada predškolske programe. Kada su romska deca u pitanju, procenat je u porastu, ali je i dalje drasticno nizak, odnosno samo osam odsto dece ide u predškolsko, ukazala je Ðokovic Papic. Ona je dodala da tri cetvrtine dece ispod pet godina u Srbiji poseduje bar tri decije knjige, ali da zabrinjava podatak da oko 20 odsto domacinstava sa decom mladom od pet godina nema nijednu takvu knjigu.

Prema njenim recima, cak 14 odsto romskih devojaka uzrasta od 15 do 19 godina stupa u brak ili bracnu zajednicu pre petnaeste godine, a svaka treca rodi prvo dete pre punoletstva.

- Ovakva situacija utice i na pad pohadanja osnovnog obrazovanja medu devojcicama iz romskih naselja, koje uglavnom školu napuštaju oko dvanaeste godine, naglasila je Ðokovic Papic. Ona je dodala da se manje od 30 odsto dece u našoj zemlji odgaja iskljucivo nenasilnim metodama, ali da su cak dve trecine dece starosti dve do 14 godina iskusilo neku vrstu psihološke agresije ili fizickog nasilja, kao i da je ta pojava cešca medu decom iz romskih naselja.

Inkluzivne mere dale rezultate

Judita Rajhenberg, direktorka Unicefa u Srbiji, istakla je da preliminarni podaci istraživanja pokazuju da su inkluzivne mere, usmerene na najsiromašnije i socijalno iskljucenu decu, donele preko potrebne rezultate. „Medutim, njihov položaj je i dalje ispod nacionalnog proseka, a ima i drugih oblasti koje upozoravaju da moramo da im u buducnosti posvetimo više pažnje“, napomenula je Rajhenberg.


View the original article here

Legenda o „zlatnoj levici“

Autor: N. Markovic - L. Spasovski

Nakon uspeha koje su postigli igrani film „Montevideo, Bog te video“ i dokumentarni „Jednom braca“ o prijateljstvu Dražena Petrovica i Vlade Divca ocigledno je da ovdašnja publika uživa da na velikom platnu gleda dogadaje i sportiste koji su obeležili prošlost.

Upravo zato, treba ocekivati da ce igrano - dokumentarni film o Radivoju Koracu „Legenda o zlatnoj levici“ doživeti slicnu sudbinu. Film o jednom od najboljih košarkaša svih vremena koji je tragicno izgubio život u 31. godini zainteresovao je i organizatore predstojeceg Evropskog prvenstva u košarci.

- Film bi trebalo da bude završen za dve ili tri nedelje. Plan je da bude preveden na sedam jezika. Pošto je od strane FIBA uvršten u zvanicni program Evropskog prvenstva u Litvaniji ideja je da premijerno bude prikazan 6. septembra, u pauzi izmedu dve faze kontinentalnog šampionata. Plan je da nakon toga bude prikazan u Beogradu izmedu 18. i 26. septembra. U filmu se, izmedu ostalih, pojavljuju Ivo Daneu, Josip Ðerda, Bora Stankovic, Nemanja Ðuric, Miško Cermak, Luik Kliford, Francesko Varoto, Emiliano Rodrigez, Pedro Ferandiz. Uloga Koraceve majke poverena je Katarini Radivojevic, Ivu Andrica igra Tihomir Stanic, Tita Voja Brajovic, dok je životni rukopis Radivoja Koraca na filmsko platno što uverljivije pokušao da prenese Vladimir Aleksic. On je cetiri nedelje trenirao sa košarkaškim strucnjacima kako bi shvatio sportsku, ali i intelektualnu genijalnost Radivoja Koraca. Sniman je u Madridu, Padovi, Ljubljani, Beogradu, Somboru više od dve i po godine - kaže za Danas reditelj i scenarista filma Gordan Matic.

Ipak, kao i vecina interesantnih projekata u Srbiji i ovaj film ima velike finansijske probleme, zbog cega je cak ugrožena mogucnost da po planu bude prikazan u septembru u Litvaniji na smotri najboljih košarkaških reprezentacija na Starom kontinentu.

- Ostalo nam je da uradimo kolor korekciju i dizajn zvuka a zatim i mastering filma. Do danas sredstva za postprodukciju nisu isplacena iako je film od nacionalnog interesa, te se iskreno nadamo da ce se što skorije pronaci neophodna sredstva kako ne bi propustili veliku priliku da film i Srbiju predstavimo na predstojecem Evrobasketu. U više navrata smo razgovarali sa predstavnicima izvršne vlasti. Dobili smo razna obecanja, ali nam novac nije uplacen i pored toga što su predsednik Tadic, ministar kulture Markovic i potpredsednik vlade Dacic pohvalili ovu ideju i projekat. Tužno je da su nam Grad Ljubljana i Madrid isplatili deo dogovorene sume, a država Srbija kašnjenjem rizikuje da film ne bude završen na vreme, a samim tim i da njegova projekcija ne bude prikazana na Evropskom prvenstvu u Litvaniji - kaže Matic.

Pojedini segmenti snimani su i u Ljubljani, s obzirom na to da je Boris Kristancic, reprezentativac Jugoslavije pedesetih godina 20. veka, uz Boru Stankovica i Acu Nikolica možda i najzaslužniji što je Korac kao mlad igrac postao reprezentativac tadašnje zemlje. Naratori u filmu su Aleksandar Ðordevic i Milenko Tepic.

- Odlucili smo se za Tepica pošto je on 2008. bio kapiten generacije igraca rodenih 1987. godine koji su na prvenstvu mladih uzeli zlatnu medalju. Tepic je sjajan decko, pritom je veoma obrazovan. Sale Ðordevic je takode vrhunski uradio svoj posao i mnogo nam je pomogao u svakom smislu. Obojica su ljudine i veoma sam im zahvalan - oduševljeno kaže Matic.

Korac je bio specificna osoba. Osim što je bio vrhunski sportista, imao je veliku želju da završi Elektrotehnicki fakultet. Sa 20 godina bio je najbolji strelac domaceg prvenstva i šampion Jugoslavije tako da je rešio da napusti košarku i posveti se fakultetu. Bio je to veliki šok za Borislava Stankovica, tadašnjeg trenera OKK Beograda, koji nikako nije mogao da se pomiri sa odlukom najboljeg igraca. Stankovic je po svaku cenu želeo da ga vrati na parket. Cak se i danas prepricavaju razgovori Stankovica i Koraca u Knez Mihailovoj, kao i sprintevi trenera duž najprometnije ulice u nameri da sustigne Koraca koji je sebe video kao inžinjera, a ne samo košarkaša. Nažalost, smrt ga je sprecila da diplomira na ETF-u. Ostao mu je jedan ispit i diplomski. Tog 2. juna 1969. godine vracajuci se sa prijateljske utakmice reprezentacije Jugoslavije Korac je poginuo u saobracajnoj nesreci.

Rundekova muzika i 118 intervjua

Gordan Matic, reditelj i scenarista roden je u Kragujevcu. Trenutno je na postdiplomskim studijama. Radio je više dokumentarnih filmova i pozorišnih drama, poput „Dvanaest gnevnih ljudi“. U planu ima film slicnog profila o Ivi Andricu. Obavio je 118 intervjua uoci snimanja „Legende o zlatnoj levici“. Darko Rundek je komponovao muziku. Dušan Ivanovic je direktor fotografije, Marijan Rubeša je montažer, Nenad Markovic i Sanela Spajic su scenografi, Zoran Maksimovic dizajner zvuka, Marko Paljic producent.

Ljubimac žena

- Uradili smo intervju sa Radivojevom majkom Zagorkom Korac. Ispricala nam je da je bio veoma popularan medu ženama. Obožavale su njegovu harizmu i elokventnost. Radivoje je bio covek ispred svog vremena - ocenjuje reditelj Matic.

Poslednji intervju „Oslobodenju“

U poslednjem intervjuu nekoliko sati pre udesa, on je u sarajevskom Oslobodenju obznanio prelazak u Real Madrid. „Kraljevski klub“ ga je silno želeo, cekao je na njegov dolazak nekoliko sezona, ali nažalost smrt Radivoja Koraca prekinula je njihove zajednicke snove o brojnim titulama u španskom šampionatu i evropskim takmicenjima.

Podrška MOK-a, FIBA, Beograda, Ljubljane...

Ovaj projekat ima podršku MOK-a, FIBA, Grada Beograda, ministarstva kulture, tacnije Filmskog centra koji je zadužen za davanje finansijskih sredstava, Grada Ljubljane...

- Istakao bih da Slovenci ucestvuju u koprodukciji. FIBA je veoma stalo da sacuva zaostavštinu vezanu za ocuvanje pravih vrednosti ciji je sinonim bio Radivoje Korac. On je bio prva zvezda evropske košarke, igrac koji nije vratio vec je doveo publiku na košarkaške terene velike Jugoslavije - smatra Matic.

„Doneo“ Bitlse u Beograd

Prvu plocu Bitlsa u Beograd je doneo upravo Korac. Sredinom pedesetih sloboda kretanja jugoslovenskim državljanima bila je ogranicena. Cak su i sportisti imali pasoše u trajanju od šest meseci. Na jednom od gostovanja nacionalne selekcije u Nemackoj Radivoje je kupio plocu Bitlsa koju je odneo cuvenom Nikoli Karaklajicu koji je imao emisiju na Radio Beogradu. Karaklajic je predložio Radivoju da napravi listu omiljenih pesama, koja ce biti zabeležena i na filmu, a zatim je sam u jednoj emisiji puštao te pesme.


View the original article here

Friday, July 29, 2011

Male tajne velikog ORF-a

13/07/2011 18:08

Autor: Boro Soleša

- Hej, ovo je kao kod nas! Na televiziji monumentalna žabokrecina! - šalim se sa taksistom dok zaustavlja automobil pred velikim veštackim jezerom, sa dosta algi na površini, koje se nalazi ispred arhitektonskog modernog ceda, zgradom nacionalne, javne austrijske televizije ili u originalu - Österreichischer Rundfunk (ORF ).

U radnji je drugacije nego u izlogu. Gerald Sigmund, koji je u ORF-u prošao razlicite poslove, prica da je u televiziji oko 2100 zaposlenih, od cega su petina novinari. Gerald prica i prelazi iz prostora do prostora, kroz hodnike velike kao skladišta, dok nismo došli do jednog od velikih studija.

Scenografija kao da ceka pocetak nove emisije, a ogromna slova „Money maker“, hoce reci majstor za pravljenje novca, jasno porucuju o cemu se radi.

- Da li je to kviz znanja ili televizijsko kockanje, pitam Geralda.

- Više je to kockanje... Pogledajte samo taj ogromni broj reflektora koji vise sa plafona. A pokazacu vam jedan detalj...

Dolazimo do susedne prostorije. U jednom uglu stoji nekoliko velikih televizijskih kamera. Gerald skida navlaku sa jedne i pred nama se ukaza cudo tehnike.

- Košta 200.000 evra, teška je 200 kilograma, iako je veoma lako rukovati s njom. Samo stativ je vredan 30.000 evra, a pokazacu vam i zašto.

Uze rukohvat teške kamere i jednom je rukom okrenu i privuce sebi pri tome menjajuci i visinu i ugao. U željenoj poziciji kamera stade kao ukopana.

- Eto, o tome vam govorim, jako je laka za rukovanje. Jednom rukom, prakticno, završavam sve što mi treba.

Gerald je bio pri kraju svoje prezentacije kada smo prešli u deo sa „banana deskom“ (novinari su ga tako nazvali jer se sastoji od dva ogromna savijena stola u obliku banane). Radi se o „srcu dnevne redakcije ORF“, kako nam je objasnila jedna od urednica-redaktorki, Gudrun Erica Gutt, dok su austrijske kolege, dežurni urednici, uostalom kao i svi dežurni urednici na svetu pratili najnovije vesti iz razlicitih novinskih agencija i TV kuca, ukljucujuci i Al Džaziru. To je strandardan postupak koji predvida tri glavna filtera. Prvo dežurni selektira niz vesti, zatim urednici odredenih rubrika preuzimaju svoje vesti, a onda konacno urednik emisije reda vesti po važnosti.

Ulazimo u prostor gde se prilozi montiraju od pristiglog materijala, a kolege su se upravo bavile još nerazjašnjenim ubistvom 14-godišnje devojcice. Slucaj podseca na tajanstveni nestanak 17-godišnje Antonije Bilic, za šta je optužen Dragan Paravinja.

Ocito „vruc“ prilog zbog kojega su se svi užurbali želeci da saznaju pozadinu slucaja.

Ljubazna gospoda Gutt mi objašnjava da je u susednoj prostoriji studio u kome se snima „Hojte in Osterajh“ ili „Danas u Austriji“. Ulazimo u kružni prostor koji na 360 stepeni cini pozadinu te emisije, jedne od najgledanijih na javnoj televiziji ORF.

Dok mi Guttova objašnjava gde stoji koji od voditelja, isprobavam jednu od pozicija glavnih voditelja „Hojtea“, pa se smejemo na aluziju kako sam došao na pravo mesto jer Danas se na nemackom kaže hojte.

- Da, mogao bi da ostaneš, šali se Guttova.

- Zavisi koliko nudite za transfer - šalim se i ja, iako znam da je plata austrijskih kolega barem deset puta veca nego kod nas.

- Najpre malo na usavršavanje nemackog i to je to, dodaje jedan od austrijskih kolega koji je došao da spremi „košuljicu“ ili listu sa najvažnijim vestima i najavama za emisiju.

Dok se pozdravljamo Guttova hoce da nam isprica šta joj se dogodilo kada je prošle godine letovala u Dalmaciji, sa kolegama sa Hrvatske televizije.

- Spremali smo ribu na roštilju i lepim velikim tacnama. Sve je to bilo jako ukusno, sveža riba, dobro vino, blizu je more, kad mi koleginica u prici o raspadu bivše Jugoslavije, koju sam ja licno jako volela, isprica kako je roštilj i posude kupljeno u jednoj divnoj prodavnici u Valjevu i da se uvek toga rado sete kada spremaju ribu na žaru. Malo sam sentimentalna, znate, ja sam u Austriju došla iz Rumunije pre 32 godine, pa citav taj prostor doživljavam veoma licno - rekla nam je na rastanku.

ORF 2 i Dragana Mirkovic

Drugi program ORF-a kod naših ljudi u Austriji postigao je najvecu gledanost kada je emitovao emisiju o tome kako se „luce iz Kasidola“, pevacica narodnih nota Dragana Mirkovic, snašla u belom svetu. Prikazali su unutrašnjost njene vile. Dragana je govorila o Austriji koju doživljava kao svoju zemlju, jer u njoj rastu njena deca, o karijeri, ljubavi prema suprugu, ali je najviše komentara izazvalo njeno bogatstvo, posebno kod onih koji su u Austriju došli bogacenja radi.


View the original article here

Regionalni mediji i za manjine

13/07/2011 19:26 | Beograd

Autor: M. R. Milenkovic

Beograd - Poslanicka grupa manjina, na jucerašnjoj konferenciji za novinare u Domu Narodne skupštine, usprotivila se osnovnom konceptu Nacrta medijske strategije koji predvida privatizaciju svih medija, sem javnih servisa Srbije i Vojvodine. Predsednik te poslanicke grupe Balint Pastor rekao je da medijska strategija mora sadržati mogucnost da lokalne i regionalne medije osnivaju saveti nacionalnih manjina, odnosno lokalnih samouprava.

- Ne postoji nijedan evropski propis ili standard koji bi obavezao države da se povuku iz vlasništva u medijima. rekao je Pastor i dodao da su dosadašnja iskustva privatizacije lokalnih i regionalnih medija, posebno onih koji emituju program i na jezicima nacionalnih manjina, izuzetno negativna i nije bilo nijedne uspešne privatizacije medija. Šef poslanicke grupe manjina naveo je da se predstavnici poslanicke grupe manjina najodlucnije protive ponovnom pokušaju zloupotrebe evropskih integracija koje su na „delu“. On je pozvao i poslanike drugih stranaka da danas do 13 sati potpisima podrže zahteve te poslanicke grupe, kada ce ih, najavio je, poslati premijeru Srbije Mirku Cvetkovicu, ministru kulture, informisanja i informacionog društva Predragu Markovicu, kao i radnoj grupi koja radi na izradi nacrta medijske strategije.

Esad Džudževic, poslanik Bošnjacke demokratske stranke Sandžaka, rekao je da bi medijska strategija trebalo da se dopuni obavezom da se podrucja radiodifuznih oblasti redefinišu i utvrde na nacin koji bi poštovao multietnicki i multikulturalni sastav. On je istakao da je nužno formirati redakcije za programe na jezicima nacionalnih manjina i van Vojvodine, kao i redefinisati radiodifuzne oblasti, navodeci da je Sandžak, umesto da bude jedna, sada podeljen u dve radiodifuzne oblasti.

Poslanik Partije za demokratsko delovanje Riza Halimi rekao je da na Radio-televiziji Srbije nema nijedan minut na albanskom jeziku, a da u Preševu, Bujanovcu i Medvedi nema predajnika i da je zato signal RTS slab.

Poslanicku grupu manjina u Skupštini Srbije cine cetiri poslanika SVM, zatim dva predstavnika Bošnjaka, kao i predstavnik Albanaca Riza Halimi iz Partije za demokratsko delovanje. U zakljuccima Poslanicke grupe manjina, pored ostalog, stoji da bi „nasilna privatizacija“ medija cija su osnivacka prava preneta na savete nacionalnih manjina, a koji funkcionišu u formi privrednih društava ili ustanova, predstavljao „nezamisliv presedan“. Takode, za poslanike te grupe nedostatak nacrta te strategije predstavlja i što nije definisana nedvosmislena obaveza RTS da uspostavi uredništva za programe na jezicima nacionalnih zajednica koji žive na podrucju Srbije, a izvan Vojvodine.


View the original article here

Odlaže se rok za digitalizaciju?

Autor: B. Cvejic

Beograd - Postoji mogucnost da ce se u narednom periodu poceti s probnim emitovanjem digitalnog TV signala u odredenom obimu i na odredenoj teritoriji, pa se trenutno analizira i mogucnost pomeranja roka za potpuni prelazak na digitalno emitovanje. U tom smislu možda ce doci do izmene strategije i datuma prelaska koji je usvojen strategijom, pri cemu ce se svakako uzeti u obzir i datum izbora - receno je Danasu u Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva.

Podsetimo, rok za prelazak sa analognog na digitalno emitovanje televizije u Evropi je 2015, a nadležni u Srbiji postavili su sebi rok da digitalizacija bude završena do 4. aprila 2012. Donedavno prvobitni datum za završetak procesa digitalizacije nije se dovodio u pitanje, dok se danas u javnosti pominje da bi rok za prelazak na digitalno emitovanje signala mogao da se pomeri i za pocetak 2013.

Odgovorna urednica digitalnog programa RTS i koordinatorka Radne grupe za digitalizaciju RTS Tatjana Citic kaže za Danas da je najava odlaganja roka za gašenje svih analognih predajnika u Srbiji u jednom danu ocekivana, jer je „mnogo planirano, a nažalost za sada nedovoljno uradeno“. Ona ocekuje da ce elektronskim medijima i javnosti u kratkom roku biti predstavljen revidiran, realan akcioni plan uskladen sa najavljenim odlaganjem roka za konacni prelazak na digitalno emitovanje programa.

- Sigurna sam da je razlog za odlaganje kratak rok koji je u startu postavljen. Obezbedivanje tehnickih uslova za digitalizaciju veoma je zahtevan proces koji usporavaju administrativne procedure. Za sticanje svih uslova za iskljucivanje analognih, a ukljucivanje digitalnih predajnika u Srbiji, potrebno je sigurno godinu i po dana intenzivnog rada - istice Citiceva.

Clan radne grupe koja je pisala strategiju prelska s analognog na digitalno emitovanje u Srbiji Slobodan Ðoric kaže za naš list da u procesu digitalizacije postoji niz problema, kao i da bi realan rok za završetak ovog posla mogao biti najranije april 2013.

- Medijska strategija još nije završena u Srbiji, a ona bi trebalo da bude izvor svih zakonskih propisa o medijima, pa i o digitalizaciji. Medutim, u Nacrtu strategije posveceno je veoma malo prostora ovoj oblasti - istice Ðoric.

Što se tice zemalja okruženja, on navodi da ce Hrvatska, Madarska, Rumunija i Bugarska završiti proces digitalizacije do kraja ove godine. Kako dodaje, u Hrvatskoj se to odvija postepeno po regionima, a „ne odjednom i preko noci kao što je zamišljeno kod nas“. Ðoric, naime, smatra da bi najbolje rešenje bilo upravo etapno prelaženje na digitalno emitovanje signala, prema regionalnim lokacijama predvidenim za digitalno emitovanje.

Kašnjenje i u regionu

Tatjana Citic iz RTS kaže da u regionu, što se tice procesa digitalizacije, prednjaci Hrvatska, na cijem se primeru vidi da su se i pored dobrog plana pokazali neocekivani tehnicki problemi, što je odložilo gašenje svih analognih predajnika. Ona dodaje da u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku ne postoje uslovi da ceo posao bude gotov na vreme, dok se u Crnoj Gori, koja je planirala da u periodu do 2012. postepeno gasi analogne signale, za sada kasni u realizaciji akcionog plana.


View the original article here

RRA: Nije bilo govora mržnje na TV Prva

13/07/2011 19:26 | Beograd

Autor: B. C.

Beograd - Savet Republicke radiodifuzne agencije (RRA) obustavio je postupak pokrenut protiv TV Prva u slucaju emisije „Vece sa Ivanom Ivanovicem“, jer je na osnovu izveštaja službi i izjašnjenja emitera zauzeto stanovište da u navedenim emisijama nije bilo govora mržnje, niti elemenata kršenja Zakona o radiodifuziji, receno je Danasu u RRA.

„Savet je istovremeno prihvatio uveravanja da, bez obzira na prirodu emisije Vece sa Ivanom Ivanovicem, ne samo nece biti povreden Zakon o radiodifuziji i Kodeks emitera, vec ce urednicki kolegijum TV Prva ubuduce s dužnom pažnjom voditi racuna da ne bude predena granica dobrog ukusa“, navode u RRA.


View the original article here

Kina poklonila knjige Institutu Konfucije

Autor: V. A.

Beograd - Delegacija Narodne Republike Kine, predvodena He Guocijangom, stalnim clanom Politbiroa i generalnim sekretarom Komiteta za disciplinu i nadzor CK KP Kine, posetila je juce Univerzitet u Beogradu i tom prilikom urucila donaciju u knjigama Institutu Konfucije. Rec je o knjigama o kineskom jeziku, književnosti, filozofiji, arhitekturi i istoriji koje ce biti na raspolaganju profesorima, studentima i polaznicima ovog instituta, koji se nalazi na Filološkom fakultetu.

He Guocijango je uveren da ce se odnosi dve države i dalje razvijati i dodao da u Srbiji ima sve više daka koji uce kineski jezik, a u Kini sve više onih koji uce srpski.

Branko Kovacevic, predsednik UO Instituta Konfucije i rektor Beogradskog univerziteta, podsetio je da je Kina pre nekoliko godina poklonila Univerzitetu u Beogradu milion evra, što je najveca donacija u istoriji ove visokoškolske institucije.


View the original article here

Novi ZPP skraćuje suđenja

14/07/2011 19:51 | Beograd

Autor: Beta

Beograd - Novi zakon o parnicnom postupku koji bi trebalo da se pred poslanicima Srbije nade u septembru, izmedu ostalog, predvida i uvodenje obaveze da sud odredi vremenski okvir u kom ce sudenje trajati, izjavio je juce državni sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen.


View the original article here

Thursday, July 28, 2011

Vreme kada smo svi pomalo bili socijalisti

Autor: Aleksandra Cuk

Ako po navici govorite „šta sve preživesmo 90–ih“, ne budite sigurni da se baš svega dobro secate. Prilika za obnavljanje „gradiva“ i edukaciju mladih generacija bila je nedavno održana izložba „Glasacka mašina“ u Muzeju grada Beograda, gde je sve, što bi se reklo, bilo „dokumentovano“.

Kros over politickih kampanja za predsednicke izbore kroz televizijske spotove i plakate, omogucio je posetiocima jedinstvenu priliku da se ponovo izlože „mental brutal teroru“ iz tih uzbudljivih vremena, pa možda i da dožive katarzu. Izložba je bila i dobra pokazna vežba za predstojecu izbornu kampanju tokom koje ce nas stranke sigurno bombardovati svakojakim zanimljivim obecanjima.

Sve je bilo tu, pocev od rekonstruisanog ambijenta dnevnog boravka iz tih godina, preko glasackog mesta, gde drugde nego u ucionici, do paralelne stvarnosti s televizijskim prilozima.

U dnevnoj sobi s pocepanog kauca na „kamakraun“ televizoru sa šustiklom na vrhu, kako i dolikuje možete gledati spotove stranaka koji se iznova i iznova vrte. Jedan od njih je hip – hop verzija pesme „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala i to, sve uz „rešenje“ - „nije mala, nije mala, dok je radikala“. Na koju se nadovezuje pevušenje „Ja sam za promene, ako je do mene“, u izvedbi ženskog vokala, koji bi valjda u ovom radikalskom markentiškom triku, trebalo da predstavlja glas mladih.

Dafina Milanovic s druge strane staloženo porucuje:“Moj cilj je profit, zašto to ne bi bio i vaš, koji cemo zajedno ostvariti“, dok nas njen kolega Jezdimir Gazda Jezda Vasiljevic gleda s ekrana duboko uznemiren. S belom lulom u desnoj ruci i herojsko melanholicnim izrazom, on je svoje TV predstavljanje bazirao na „cistoj emociji“. Jezda je, u stvari, podsecao na stanje stvari ili na sve ono s cime bi se i onomad, ali i danas, vecina složila. „Narode, otvorite oci i pogledajte dokle smo stigli“, rekao bi, a onda nabrajao, „pogledajte kakvi su nam putevi, škole, bolnice, poljoprivreda, selo. Kolike su plate, koliko je ljudi bez posla, kakav nam je standard i dokle može da nas dovede ova hiperinflacija“, prica on dok se u „hroma kiju“ smenjuju crno beli kadrovi, koji sve ovo ilustruju. A, onda nagli rez i more - Svet Stefan, meka pop melodija i opet Jezda, sa ženom i detetom u lepoj kuci. Na ugaonoj garnituri. Pored bazena - sve u koloru.

Izborna trka 1992. baštini i neke krajnje nadrealisticke TV momente, kao recimo u spotu s Dragoslavom Bokanom u vojnickoj uniformi. On prvo kaže da je „vecna Srbija uvek moderna“, a onda nenormalno obucen sa sabljom o pojasu, obilazi grobove i spomenike srpskih junaka, spremajuci se, kako se cini, u novi boj. U spotu s Arkanom, koji „veruje u Boga i Srbiju“ pleše se i peva uz „Igrale se delije“, a Demokratska stranka ide na slavsku muzicku podlogu, to jest, melodiju „Ðurdevdana“. U video materijalu oni se opredeljuju za kolaž varijantu – Belog andela, avion što upravo polece, sportske uspehe i na kraju porodicu, kao osnovnu celiju društva. Vojislav Koštunica dosledno je ukipljen i nespreman za kamere. U ime Deposa obecava „onima koje godinama lažu, najmanje što zaslužuju – istinu“. SPS u najbolje produciranom spotu samouvereno tvrdi „Kad malo bolje razmislimo... Svi smo mi pomalo socijalisti“.

Segment izložbe pod naslovom „Paralelna realnost“, bio je sastavljen od dva video bima u zamracenom prostoru. Na jednom je konstruisana stvarnost, to jest, dnevnikov dodatak, a drugi emituje demonstracije, proteste, štrajkove. Neizbežan je susret s dizajnom plakata stranke na cijem je celu, po mnogima, heroj devedesetih - Vuk Draškovic. Naime, njegova glava zajedno sa dve kugle - žutom i crvenom levitira na plavoj pozadini postera koji promoviše Srpski pokret obnove.

Tu je bio i Muzej devedesetih kroz secanje gradana. U koloni se redaju svakojaki objekti koje su posetioci izložbe donosili i po kojima oni pamte to vreme. Uz njih su išle legende koje su donatori muzeja potpomognuti pitanjima popunjavali na osnovu licnih istorija, na primer naziv objekta: pisaca mašina; godina iz koje potice objekat:1992; šta za vas predstavlja ovaj objekat: prašinu; naziv objekta: metalni tanjir; godina iz koje potice objekat:1990; šta za vas predstavlja ovaj objekat: secanje na sve obroke koje sam u njemu pojela, secanje na baku koja me hranila. Niz nastavlja fen za kosu, uz poruku da se ona dobro osuši pre nego što se izade napolje, zatim plasticna boca s benzinom, kasete, fotografije i jedna dobro iskorišcena clanska karta za biblioteku, koju je tih 90-ih jedna mlada devojka bila prinudena da upotrebljava preko komšijske veze. Naime, kako je napisano, izbeglicama to tada nije bilo omoguceno. „Govorilo se da kradu knjige“.

Ðindic prvi

Posetioci su imali priliku da reprizno glasaju za 41 kandidata, koji su bili najzanimljiviji, najbizarniji i najopskurniji stranacki lideri u Srbiji u periodu izmedu 1990. i 1997. godine. Rezultati ovih „ponovljenih izbora“ su sledeci: prvo mesto, kao najzanimljiviem, pripalo je Zoranu Ðindicu sa 22 odsto glasova, dok je Miloševic osvoi svega dva posto. R. K.


View the original article here

Ustaški zločin nad Srbima u Glini se ne može sakriti

Ustaški zlocin nad Srbima u Glini se ne može sakriti 14/07/2011 19:54 | Beograd | U Hrvatskoj i dalje vlada antisrpsko raspoloženje: Ustaše sprovode civile tokom Drugog svetskog rata
Autor: M. D. Milikic

Beograd - Hrvatski novinar i publicista Slavko Goldštajn porucio je premijerki Hrvatske Jadranki Kosor da je zvanicni Zagreb pre preuzimanja evropskih vrednosti dužan da ukloni mrlje koje su na savesti hrvatskog društva, a ticu se ustaških zlocina nad Srbima. On je pozvao Kosorovu da jedan dan izmedu 29. jula i 3. avgusta dode u Glinu i potpiše ili sa lokalnim vlastima supotpiše odluku da se sadašnji Hrvatski dom vrati njegovoj prvobitnoj nameni - Spomen-domu, a da se istovremeno pokrene inicijativa za podizanje novog Hrvatskog doma.

„One nam u vlastitoj kuci neprekidno stvaraju razdore, a u evropskom društvu sa takvim mrljama bicemo neželjeni uljezi“, ocenio je Goldštajn.

Isticuci da se najružnija od tih mrlja nalazi u Glini, poprištu masovnog zlocina nad Srbima Banije i Korduna pre 70 godina, Goldštajn je podsetio da je u glinskoj crkvi Rodenja Bogorodice u dva masovna zlocina 1941. ubijeno oko 1.000 muškaraca pravoslavne vere.

„Krajem jula 1941. godine krenuo je drugi talas masovnih ustaških ubijanja srpskog stanovništva po selima Banije i Korduna. Pocelo je u banskome Grabovcu streljanjem više stotina srpskih seljaka u znak odmazde za prvu partizansku akciju na tom podrucju, a nastavilo se pohodima ustaških kolona iz Gline, Karlovaca i Slunja, sve do Primišlja, Rakovice i Cetingrada, u kojima je prema zapisu slunjskih župnika i ustaškog tabornika Ivana Nikšica, ubijeno po iskazima nekih razbojnika 3.000 do 4.000 pravoslavaca, istakao je Goldštajn. On je naglasio da je velika ustaška „akcija cišcenja“ trajala od 24. jula do 8. avgusta 1941. godine, a u tom razdoblju pocinjena su i dva masovna zlocina nad Srbima u glinskoj pravoslavnoj crkvi Rodenja Bogorodice.

„U noci od 29. do 30. jula u crkvi je ubijeno nešto manje od 200 muškaraca pravoslavne vere, prisilno dovedenih iz okoline Topuskog. Pre jutra leševi ubijenih otpremljeni su u pripremljeno grobište nedaleko od sela Prekopa i tragovi zlocina su se pokušali prikriti, ali medu leševima se prikrilo i nekoliko živih ljudi“, objašnjava Goldštajn.

Cedomir Višnjic, predsednik Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Zagreba, ovaj potez hrvatskog publiciste i novinara ocenjuje kao znacajan.

- Medutim, da li ce on uroditi plodom, teško je govoriti, jer sve zavisi od politickih faktora. Srbi ce i ove godine obeležiti 70 godina od zlocina o kome se i danas malo zna, a najavljena je i poseta hrvatskog predsednika Ive Josipovica, naglašava Višnjic za Danas.

Stevan Mirkovic, general-pukovnik JNA u penziji, kaže za naš list da hrvatskim ustašama ne odgovara ponovno pokretanje price o glinskoj crkvi, jer ono što se tamo dogodilo, oni žele da sakriju.

- To je bio stravican zlocin, veliki broj muškaraca je zatvoren u crkvi i ubijen na najmonstruozniji nacin, ne oružjem, vec macevima i maljevima i poznata je prica da je krv srpskih muškaraca curila ispod crkvenih vrata. Upravo zbog toga Spomen-dom je preimenovan u Hrvatski dom, kako bi se ovaj zlocin zataškao, a žrtve zaboravile, istice Mirkovic.

Medutim, naš sagovornik je skeptican po pitanju odziva hrvatskih zvanicnika. Prema njegovim recima, u Hrvatskoj i dalje vlada antisrpsko raspoloženje, a hrvatski i ustaški zlocinci se proglašavaju za heroje. 

Teršelic: Potrebno mnogo politicke volje

Vesna Teršelic, rukovodilac nevladine organizacije Dokumenta iz Zagreba, kaže za Danas da je ova organizacija predložila da se na zgradu Hrvatskog doma u Glini vrati spomen-ploca, ali i da se domu vrati nekadašnje ime Spomen-dom, pod kojim je sagraden 1969. godine na mestu crkve u kojoj su pobijeni Srbi. „Od hrvatske Vlade smo dobili odgovor da oni nisu nadležni i da se obratimo Ministarstvu kulture, a u tom ministarstvu su nam rekli da se obratimo lokalnoj samoupravi. Ovaj potez od izuzetnog je znacaja za Hrvatsku i za njega je potrebno malo energije i puno politicke volje“, naglašava Teršeliceva.


View the original article here

Sunday, July 17, 2011

MOJA PRVA JEBACINA

Izlazio sam sa drustvom svako vece I zajedno smo kruzili po kaficima I disko klubovima, ja vodjen izrekom –ko trazi naci ce- a oni ako bude bice.Dugo vremena se svaki izlazak u jebacinu , posto je to bila sustina moje devize vodilje, svodio na pricu kako je iskusni tata macor izveo sina u prvu jebacinu. Ako ne znate ta avantura je ovako izgledala.Izveo tata macor sina uvece u prvu jebacinu, na obliznji krov. Tu stari macor pocne mijaukanjem da doziva macke a sin mu se pridruzi. Prodje jedan , pa dva, pa tri sata, ni jedna macka se nije pojavila, tek ce sin sav promrzao od ledenog februarskog vetra,drhtavim glasom- Tata ajmo kuci meni je dosta jebacine-.

Tako sam I ja kruzeci po kaficima I diskacima eksponirajuci se u velicini koja je samo meni bila poznata,uvek bio u nejasnoci kako to da ovakvog muskarcinu I kuronju te male pickice ne uocavaju.Na svu srecu uskoro sam otkrio u cemu je problem.

Posto bi se sve na tome zavrsilo, po povratku u sitne sate citao sam erotske price I caplaiso (drkao) tvrdo ukrucenog majmuna do besvesti. Ko zna dokle bi to pucanje u prazno trajalo da nije doslo do jednog susreta sa komsinicom Micom.

Komsinica Mica, Gospodja sa oko tridesetak godina,je samom svojom pojavom izazivala kod mene nabreknuce I granitnu tvrdocu u roku od nekoliko sekundi. Dakle bas ona ,cudo Bozije ili ono ko trazi naci ce, me je pozvala da joj pomognem . Naravno da sam pristao kao sto bi svaki kulturni mladic to uradio. Isao sam za njom a pogled mi se zalepio za njenu zadnjicu , koja se divno njihala levo desno kao na talasima,I noge koje su graciozno izazivacki koracale. Citao sam dosta erotske price I sve ono sto sam mastao citajuci ih sada sam ozivljavao skidajuci joj ocima suknju koja je bila ni kratka ni duga,taman tolika da masta buja, pali, a pritisak raste do kriticne vrednosti eksplozije.Plasio sam se da mi cibzar na farmericama, ionako tesnim, ne pukne, pa sam s teskom mukom trudeci se sto brze da to uradim postavio ga u uspravan polozaj I tako smanjio izbocinu na pantalonama. Kao da sam imao sipku u pantalonama a ne penis a I prostora nije bas bilo za manevrisanje.Isao sam za njom kao zombiran, opijen njihanjem erotske zadnjice na finom tankom struku. Mada ne znam kako to izgleda bio sam uveren da dobijam morsku bolest, jer od tog njihanja poceo sam I ja da lelujam levo desno. Na planetu zemlju me vratio njen glas. –Evo ovu komodu da pomerimo tamo do coska- Brzo sam ruke kao slucajno spustio ispred slica da ne bi videla ociglednu izbocinu kojoj je razlog jos ocigledniji.Nisam bio u stanju glasa da pustim, usta su mi bila suva jer sam I naj manji trag pljuvacke davno progutao,pa sam samo klimnuo zbunjeno glavom. Toliko sam sam sebi izgledao izbezumljen da nisam smeo pogled da podignem jer mi se cinilo da cu samo kolutati ocima kao da sam pobegao iz ludnice. Sagnula se I uhvatila komodu za donji deo, a lepe bele sise zaigrale radosno , kao da zovu na ljubljenje I milovanje. Smracilo mi se tako da sam promasio komodu I hvatao vazduh. Napokon sam je napipao I preneli smo je. –Ispravi je malo- , cuo sam da mi je rekla. Posto je meni cela soba sad izgledala nakrivljena nisam znao na koju stranu da ispravljam. Valjda je primetila da nesto nije u redu sa mnom , jer u tom momentu je I kip slobode bio zivlji nego ja, pa je dosla da sama ispravi komodu. Na kratko nam se sretose pogledi, njen vragolasto nasmejan I moj smeten kao da sam pao sa Marsa. Onda se ona sagnula , uhvatila komodu I priblizila je malo zidu.Ceo moj zivotni vidik, moja nocna mora I naj sladja masta nasla se tu kao na tacni ispred moje poludele kurcine,mrda se, njise,provocira I otvara tamni ambis u koji cela zemaljska kugla nestaje.Oooh, oteo mi se nekontrolisani uzdah. – sta je, jesi li dobro? Upitala je. Moram u toalet nekako sam promuljao. -U hodnik pa levo- Rece ona nezno, ljubopitljivo me zagledajuci odozdo trazeci moje oci. prosto sam odleteo u toalet. Cibzar je bio metalni i od silnog naprezanja nabrekle kurcine istegao se i iskrivio, pa ga pokidah. Nisam znao sta cu sa njim. Tvrd kao granit, cinilo mi se da bi pravo zadovoljstvo bilo da sa njim izlomim lavabo, kadu, sve one pudere i ruzeve sto su stajali na polici u staklenom ormancicu da izdrobim u prah. Stajao sam tako blenuci u njega, on ne popusta, tvrd kao kamencina, a cibzar pokidan. Vidim , nema druge, moram izcaplaisati majmuncinu da bi se smirio.Kod erotskih prica sam dva do tri puta mitraljirao, medjutim ovaj put sam osecao da nece biti dovoljno ni tri puta. Onda se desilo ono neocekivano. Zacula se kvaka, i kako su se vrata otvarala cuo se glas - da li ti nesto treba?- Samo sto sam podigao glavu ona je vec bila usla. Stajao sam ukocen sa ukrucenom kurcinom kao raketom usmerenom ka nebesima. Prisla mi je milujuci ga pogledom i uhvatila u svoje divne i negovane ruke. O, Boze te divote, neka struja je prosla kroz celo telo i poceo sam da se topim i nestajem, a on je skakao i propinjao se kao divlji mustang.

Okrenula se, naslonila na kadu jednom rukom, a onda drugom rukom zadigla suknju otkrivsi bljestave bele butine a izmedju zbun crnih dlaka sakrivao je bozanski centar slasti I uzitaka. drzeci nezno moju podivljalu kurcinu polako ga je privukla I stavila u svoju toplu , mekanu, bozanstvenu,Rajsku I preslatku , milu I finu gospodju a zatim polako klizila prema jajima. Uhvatio sam je za guzove, rasirio ih u stranu da sto dublje mogu da prodrem, I onda sjurio zestok odorata ,zadovoljavajuci dugo gajenu zelju. Usao je do jaja a ja sam gurao jos I jos , zeleci da dospem do najdubljih I najsladjih dubina, da se polako sav pretvorim u penis I popunim I najmanji prostor toga Raja I pokupim svako zrnce te slasti. Tvrda kurcina je kao sirova seljacina prodirao kroz tu toplu mekocu bez otpora, a ona ga je usisavala kao slatkis mameci ga u slatke neispitane dubine. Mica je cas uzdisala, cas stenjala, dok sam ja stegnutih zuba fuktao kroz nos kao bikcina, prazneci povremeno prepuna jaja municije. Svrsili smo nekoliko puta I ja I ona uz glasno zapomaganje od zadovoljstva, ali moj dorat ne popusta, kao da jebacine vise nikad biti nece.Misici na nogama su se zategli do bola ali sve se to pretvorilo u slast kod zadnjeg izbacivanja semena.U glavi mi je odzvanjalo, puni, puni tu slatku pickicu, napuni do vrha djogate moj, jer to ona voli, u tome uziva.

Ne znam koliko vremena je proslo , meni se cini satima da sam plivao u blazenom raju, bio sam iscrpljen bez snage da stojim, pa sam legao na ledja na plocice I gledao kako se ona tusira.
To bi bilo sve a ako zatreba opet pomoc komsinici Mici eto drugog dela, ali pod uslovom da Vi to zelite.

Ova erotksa prica je postavljena u utorak, oktobar 27th, 2009 u 14:14 u kategorijama Domace devojke, Seksi komsinice. Komentare možete praiti kroz RSS 2.0 dovod. Možete ostaviti komentar, ili pratiti na Vašem sajtu.


View the original article here

Volim svog jebaca Sasu

Bila sam 17 godina kad sam imala svog prvog decka,zvao se Sasa,bio je stariji godinu dana od mene.Nisam bila mnogo iskusna i sve je to za mene bilo novo.I nikad mu nisam dozvaljala da me dira,zbog cega smo se i posvadjali.Posle godinu dana se desilo nesto sto nisam ocekivala.Otisla sam kod njegove sestre u goste,bio je tamo,kad sam ga videla osetila sam blagu toplinu.Ostala sam dugo i nisam htela da krenem,zelela sam da budem s njim,sto se dogodilo.
Njegova sestra je otisla u grad a ja i on smo ostali kuci.Neko vreme smo cutali,odjedanput je ustao iz fotelje i seo pored mene,poceo je odmah da me ljubi.Duboko je gurnuo jezik u moja usta.Ljubio me strasno i zanosno,bila sam napaljena.Polako je poceo da mazi moju pickicu,pocela sam da stenjem,a on je sve jace poce da je mazi.Gurnu mi je ruku u gacice,pickica mi je vec bila vlazna.Stavio je dva prsta u nju i poce sve jace da ih gura u moju napaljenu picku.Svo vreme da sam mu drkla kurac koji je bio tvrd kao kamen,bio je ogroman,to me je mnogo uzbudilo.Poceo je da me skida brzo,skoro da je pocepao odecu koja je bila na meni.Samo za tren ja sam vec bila gola i jedva sam cekala da mi stavi taj kurac u moju napaljenu picku.Ljubio me je svuda,stiskao je moje male grudi i grickao bradavice, a ja sam jednom rukom mazila moju pickicu a drugom drkala njegov kurac.Bila sam toliko uzbudjena da sam istog trena mogla da svrsim,naglo sam ustala,pocepala sam majcu koju je nosio na sebi.To ga je uzbudilo i jako me je gurnuo na krevet,rasirio moje noge i poceo da lize moju glatku vlaznu pickicu.Radio je to tako dobro da sam vristala iz sav glas.Nabijao mi jezik u nju,rekao mi je:”Nikad nisam lizao tako slatku pickicu”,i tog trena sam svrsila,bilo je predivno.Ustala sam u pocela da mu pusim kurac,stavljala sam ga duboko u usta,bio je tako sladak da sam mogla da ga pojedem.Imala sam osecaj da mi celo telo gori.Nisam mogla vise da izdrzim,odmaknula sam se i rekla:”Jebi me u pickicu”!Naguzila sam se one je jako nabio kurac u nju.Pocela sam glasno da stenjem,jebao me je sve jace i jace i jace i jace!Osecala sam predivno zadovoljstvo i sve vise me je nabijao na njegov kurac.Rekla sam mu:”Razvali mi picku,zelim da me jebes najjace sto mozes,samo me jebi i jebi,jebi moju napaljenu pickicu!”Vikla sam:”ohhhhhhhh,ooooooooo,daaaaaa,daaaaaa,to Sasa jebi me jos jace.”Jebao me je tako jos nekoliko minuta i posle smo promenili pozu.Legao je,a ja sam sela na njegovu kurcinu i pocela da skacek,sve vise sam ubrzavala ritam.Mogla sam da vidim kako uziva,osecala sam da mu je bilo predivno.Pogledao me je strasno i rekao:”To mala,jebacu te celu noc,do jutra,jebacu te tako jako da neces moci hodati!”Primakla sam se i stranu ga poljubila.Okrenu me na ledja,stavio je moje noge na njegova ramena i gurnuo mi kurac do kraja,vrisnula sam.U tom momentu sam osetila bol,ali brzo je presao u zadovolstvo.Sve jace i dublje me nabijao na njegov ogroman kurac i sve vise sam zelela da me jebe.Nije stajo,a sve jace i jace mi je gurao kurac do kraja u pickicu.Tako glasno sam vristala da je mogao da me cuje ceo komsilum.Ubrzo je svrsio na moj stomak,ali dalje sam vikala jer nisam mogla da dodjem sebi.
Jebali smo se jos tri puta,bili smo znojni i vlazni,a moja pickica je bila sva vrela i crvena.Posle napornog i dobrog sexa lezali smo sat vremene nepokretni.Otprati me je do kuce,i od te veceri bili smo u vezi tri meseci,jebali smo se svaki dan gde stignemo.A i posle raskida smo nastavljali da se vidjamo i dan danas non-stop me jebe u moju vecno napaljenu pickicu. Sex s njim je najlepse uzivanje.Jedva cekam da se vrat s posla i da me jebe do bola.Volim svog najboljeg Sasu……..

Tagovi: erotske ispovesti, sex price

Ova erotksa prica je postavljena u utorak, novembar 10th, 2009 u 18:41 u kategorijama Nove erotske price. Komentare možete praiti kroz RSS 2.0 dovod. Možete ostaviti komentar, ili pratiti na Vašem sajtu.


View the original article here

Jebanje male kurvice

Bio sam 19. Srednje grade, 20cm dug, 5cm u obimu. Ona je bila 18. Mama joj je rodena u okolini Beograda a otac joj je došao studirati iz južne Afrike u Hrvatsku, Zagreb, pre 20 godina tako da je imala lepu tamnu kožu, plišane usne i krupne jebozovne crne oci.
Izlazili smo zajedno nešto više od godinu dana kada sam je uhvatio da me vara sa jednim od mojih najboljih prijatelja. Bio sam ljut. Pokušala se izviniti. Rekao
sam joj da cu joj oprostiti ali mora da se iskupi.
Posle nekog vremena, citajuci erotske price na internetu, dobio sam ideju kako bi se mogla tacno iskupiti za prevaru. Odlucio sam sprovesti moju sex ideju u
delo. Ona bi trabala da radi ono što joj kažem, kada joj kažem, i kako kažem. Za dve nedelje kuca ce mi biti prazna. Keva ce ici na poslovno putovanje, a brat i
otac su išli u posetu rodacima u Bosnu.
Erotsku pricu zapoceo sam tako što sam otišao po nju u školu. Ona je bila u kratkoj suknji, cipelama sa visokim petama, što joj je dobro stajalo. Rekao sam joj
da sam došao po nju da je vodim mojoj kuci. Rekla je da nema problema, pogotovo ako ce mi goditi. Znao sam da ce raditi ono šta joj kažem.
Doveo sam je u moju kucu. Rekao sam joj da ode gore u moju sobu, da skine majicu i uzme bic koji sam prethodni dan kupio u erotskom shopu, i da bude na
kolenima kad dodem. Dao sam joj 30 sekundi prije nego što krenem gore u sobu. Osecao sam da ce biti opasna jebacina. Iznenadujuce, ona se spremila brže nego što
sam joj rekao iako se ranije pred jebanje skidala i mazila minumum 20 minuta. Otišao sam u sobu, ona je klecala, prišao sam joj i rekao da mi skine pantalone.
U glavi mi je bila slika nje i mog najboljeg prijatelja kako mu puši kurac i kako se jebu. Rekao sam joj da mi pocne pušiti kurac. Rado se prihvatila seks
zadatkan. I onda samo joj rekao da ga stavi ceo kurac u usta. Pokušala je ali je pocela da se guši. Njene slatke oci gledale su u mene. Nisam mogao više
podneti da odugovlaci. “Ceo kurac. Brže!” - zapovedio sam Pocela je da puši kurac brže, ali nije ga mogla staviti celog u usta. Mogao sam osetiti kako moj
kurac udara kraj grla. “Nije dovoljno dobar. Moraceš ga progutati celog!”. Pokušala je nekoliko puta, bezuspešno. Sagnuo sam, stavio ruke iza njene glave i
povukao joj glavu prema meni. Moj kurac se sada spustio skroz niz grlo. Oci su joj zasuzile. Poceo sam je jebati u prelepa seksi usta koliko jako sam mogao. Ona
se nije žalila. Znala je da je zaslužila ovo. Jebao sam je još jace.
Konacno, pred svršavanje. Izvukao sam kurcinu i stavio joj pred lice i namestio sam joj tako glavu da vidim gde je kurac išao niz grlo. Svršio sam joj u usta.
“Progutaj” zapovedio sam. Ona je poslušala, ali nije progutala odmah. Prvo je malo muljala po ustima moju biserno belu spermu. Progutala je ali je ostalo malo.
“Propustila si malo sperme. To ce te koštati. ”
Pocela je shvatati koliku je veliku grešku napravila. Njene oci su bile u suzama.
“Idi na krevet i namesti se na ruke i kolena.” - opet sam joj zapovedio.
Tako je i uradila. Dao sam joj da pomiriše prste pre nego što joj stavim u picu. Poceo sam sa stavljam po jedan prst. Stavo sam prvi prst u usku picku.
Lepo i polako poceo sam je jebati prstom. Dodao sam još jedan prst. Zatim još jedan. Sada je imala tri moja prsta u picki.
Jebao sam je prstima najbrže što sam mogao, i mogu reci da je uživala, i to malo previše. Izvukao sam prste, dohvatio tubu vazelina koji sam predhodno vece postavio pored kreveta znajuci da ce doci na jebanje. Namazao sam jedan prst i poceo da kružim po šupku. Moj penis je opet poceo da raste.
Ona je brzo pogledala u mene natrag, usne su joj treperile, i opet je bila prepuna suza. “Ne .. ne … ne” - molila je. Ona nikada nije probala analni. Prestao sam ali pravi analni sex ce pricekati za kasnije. Stavio sam joj prst samo u macu… Samo da je znala što dolazi. Sada sam stavio i drugi prst u guzicu. Ona je stavila glavu na jastuk. Pala mi je onda još jedna ideja na pamet.
Pružio sam noge prema jastuku i namestio se da joj kurac dode bliz usta. Rekao sam - “Otvori”.
Ponovo je poslušala bez oklevanja. Poceo sam je jebavati u usta opet a držao sam jedan prst u picki i jedan u dupetu. Bez moje zapovesti dodala je dva moja prsta u njenu macu.
Mogao sam osetiti njeno stenjanje na mom kurcu. Osetio sam da glavic raste i opet sam bio blizu svršavanja pa sam ga izvadio iz njenih usta.
“Skini mi odecu”, rekao sam mojoj lepoj kurvi. Ona me posluša što me jako uzbudivlo. Ova mlada, lepa drolja, slušala je svaku moju naredbu. Kada sam bio potpuno gol rekao sam joj da legne na leda. Opet sam stavio prst u njenu picku i ovaj put dodao sam još cetri
prsta, Istezao sam joj picku šire cak i dublje. Izvukao sam prste van i stavio joj u usta. “Sisati svoje sokove” Ona je sisala, prst po prst.
Stavio sam moj kurac na ulaz u njenu picku, trljajuci ga gore i dole, trljajuci njen klitoris. Onda sam ga spustio do cmara i poceo vršiti pritisak, pa onda natrag do njene pizde. Uradio sam to nekoliko puta. Mogao sam osetiti kako se malo ukrutiti svaki put kad sam ga stavim kod cmara i pocnem vršiti pritisak. Dobro, uplašena je - mislio sam. I konacno, gurnuo sam ga malo u njeno dupe. Svaim pomeranjem napred nazad sve je dublje ulazio.
Skinula je grudnjak i pocela se igrati sa svojim grudima, da ih vuce i masira. Znao sam da je bila moja sad. Bio sam siguran.
I tada je pocelo rasturanje. Dok sam je jebao u dupe mazio sam joj klitoris prstima pocela je brže da se mrda, sinhronizovano samnom. Stenjala je svaki put kada ga gurnem. Mazila se dole svojom rukom. Osetio sam da da cu svršiti. Izvadio sam ga iz dupeta i stavio u njenu picku. Picka joj se stegla oko mog kurca a noge je omotala oko mene. Svršio sam u ovu malu kurvu. Izvadio sam ga i seo na stolicu pored kreveta i rekao joj da me ocistiti. Ucinila je tako, još uvijek tvrd kurac pošela je da sisa.
Nakon što je kurac isisan i ocišce ustao sam da se obucem i naredih joj da se i ona obuce, ali ne i gacice. Gacice sam uzeo i stavio u džep da mogu uvek da se prisetim ovog divljeg sexa. A sve je krenulo od prevare i erotkse price što sam procitao.

Tagovi: erotske price, kurvice, osvetnicko jebanje

Ova erotksa prica je postavljena u cetvrtak, oktobar 22nd, 2009 u 20:18 u kategorijama Domace devojke, Nove erotske price. Komentare možete praiti kroz RSS 2.0 dovod. Možete ostaviti komentar, ili pratiti na Vašem sajtu.


View the original article here